Vrijeme neumoljivo prolazi, ali sjećanja na istinske heroje nikada ne blijede. Među njima, posebno i neizbrisivo mjesto zauzima rahmetli komandant 505. viteške brigade, Izet Nanić – čovjek koji nije samo komandovao vojskom, već je predvodio vlastitim primjerom, hrabrošću i vizijom.
Njegovi saborci i danas, decenijama kasnije, pričaju priče koje svjedoče o njegovom karakteru, odanosti i osjećaju odgovornosti prema svakom vojniku. Jedna takva priča dolazi s područja Podzvizda, u blizini Velike Kladuše, usred surovih zimskih borbi.
Noć kada je život spasio rov
Vojnici brigade bili su smješteni u jednoj kući, iscrpljeni i promrzli, raspoređeni po linijama, bez prave volje za stražarenje. Noć je bila hladna, snijeg gust, a umor ih je natjerao da stražu drže s prozora, vjerujući da je to dovoljno.
Oko 21 sat – kucanje na vrata. U sekundi se prostorijom proširio strah – pomislili su da su opkoljeni, da je neprijatelj stigao. No, na vratima je bio vojni policajac, koji ih je pozvao napolje.
Tada su čuli poznat glas – i ugledali siluetu s kapuljačom. Bio je to komandant Izet Nanić.
Bez galame, bez prijetnji, ali s tihim autoritetom koji je zračio iz njega, upitao je:
“Gdje je straža ispred kuće?”
Niko nije imao pravi odgovor.
Komandant ih je pogledao i samo kratko rekao:
“Večeras se dobro ukopajte. Sutra se ovdje očekuje napad.”
Bez daljnje rasprave, u pratnji dvojice vojnih policajaca, nastavio je dalje – po snijegu i ledu, noćnom tišinom i linijama fronta. Obišao je položaje, bodrio vojnike i upozoravao ih.
Spaseni na riječ
Borci su, nevoljko, iza kuće iskopali rov. Bez mnogo uvjerenja – ali iz poštovanja prema komandantu, poslušali su. Kad se on nije vratio, vratili su se u kuću, a rov ostao kao privremeno rješenje.
Ujutro – pakao.
Neprijateljski tenk je pogodio kuću. Krov se srušio. Zidovi popucali. Kuća se u sekundi pretvorila u smrtonosnu zamku.
Ali rov, koji su iskopali samo nekoliko sati ranije – bio je spas. Svi su se bacili unutra. Taj rov im je sačuvao živote.
Da nije bilo komandantovog upozorenja, mnogi od njih danas ne bi imali priliku da pričaju ovu priču.
“E takav je bio naš rahmetli komandant. Znao je ono što mi nismo znali.”
Više od vojnog lidera – moralni stup
Sjećanja poput ovih nisu samo podsjetnik na prošlost. Ona su i putokaz budućim generacijama – da se heroji ne mjere samo bitkama koje su vodili, nego i životima koje su spasili, dušama koje su nadahnuli i primjerima koje su ostavili.
Izet Nanić bio je i ostao simbol hrabrosti, časti i ljudskosti u najtežim vremenima prenosi dijasporainfo.net
Neka mu Allah podari najljepše mjesto u Džennetu.
Rahmet ti duši, komandante.
