Kockanje u Bosni i Hercegovini: Izazovi i rješenja
Fenomen kockanja u Bosni i Hercegovini postaje sve prisutniji, a prema podacima Porezne uprave Federacije, građani godišnje ostavljaju milijarde u kladionicama i automat klubovima. Ovaj trend predstavlja ozbiljan društveni problem koji pogađa sve slojeve društva, a posebno mlade ljude. U 2023. godini, promet kladionica i automat klubova dostigao je nevjerojatnih 1,8 milijardi konvertibilnih maraka, što ukazuje na zabrinjavajući rast koji izaziva bojazan među analitičarima i stručnjacima. Ova situacija postaje izazov za lokalne vlasti koje pokušavaju naći načine da reguliraju ovu industriju.
Uticaj kockanja na društvo
Jedan od najznačajnijih problema povezanih s kockanjem u BiH je njegova socio-ekonomska dimenzija. Mnogi građani se suočavaju s dugovima i finansijskim problemima zbog svoje ovisnosti o kockanju. “Osjećam se kao da sam izgubio sve”, rekao je jedan mladić iz Sarajeva, dodajući da je kockanje uništilo njegovu finansijsku stabilnost. Ova izjava nije izolovana; izvještaji pokazuju da se otprilike 500.000 ljudi svakodnevno kocka, a od toga je oko 50.000 patoloških kockara. Ovisnost o kockanju postaje sve ozbiljniji problem, sa simptomima koji uključuju gubitak kontrole, emocionalne poremećaje i ozbiljne finansijske poteškoće.
Emocionalne posljedice kockanja se često odražavaju na porodicu i prijateljske odnose. Mnogi kockari se povlače iz društvenih interakcija, što dovodi do osamljenosti i dodatno pogoršava njihovu situaciju. Također, porodice koje pate od problema kockanja često prolaze kroz stres i konflikte, jer članovi porodice nisu sigurni kako da se nose sa situacijom. Prema istraživanjima, djeca iz takvih porodica su podložnija razvoju psiholoških problema i mogu imati poteškoće u socijalizaciji.
Regulacija i lokalne inicijative
U svjetlu rastućeg problema, neke lokalne zajednice su odlučile da preduzmu akciju. U Bihaću, na primjer, vlasti su uvele lokalnu taksu na poslovni prostor za igre na sreću, pokušavajući smanjiti broj kladionica u blizini osnovnih i srednjih škola. Elvedin Sedić, gradonačelnik Bihaća, naglašava da je važno da se svi koji žele poslovati u ovom području striktno pridržavaju lokalnih pravila. Ova inicijativa predstavlja “tihu revoluciju” koja može poslužiti kao model drugim gradovima u BiH. Na sličan način, gradovi poput Zenice i Tuzle razmatraju slične mjere, podstičući dijalog s građanima i razne nevladine organizacije radi pronalaženja rješenja. U Bihaću, lokalne vlasti su takođe organizovale edukativne kampanje s ciljem podizanja svijesti o opasnostima kockanja. Ove kampanje obuhvataju informacije o prepoznavanju zavisnosti i pružanju podrške osobama koje se bore s ovom patologijom. Uključivanje lokalnih zajednica i organizacija u ove inicijative može doprinijeti stvaranju zdravijeg okruženja i smanjiti stigmu povezanu s potragom za pomoći.
Pravni izazovi i sudska praksa
Iako su vlasti u Bihaću pokušale regulirati ovu industriju, naišle su na otpor vlasnika kladionica. Neki od njih su pokrenuli upravne sporove pred kantonalnim i federalnim sudovima, međutim, Vrhovni sud je presudio da su odluke lokalne vlasti u skladu sa zakonom. Ovaj ishod pokazuje da, i pored pritisaka industrije, lokalne vlasti mogu implementirati mjere koje će smanjiti negativne efekte kockanja. Njihova sposobnost da se odupru pritiscima može biti ključna za formiranje zdravijeg društva. Osim toga, važnost pravne regulative leži u tome što može stvoriti jasne okvire za poslovanje kladionica, čime se može smanjiti prostor za nelicencirano i neodgovorno poslovanje. Razvijanje strategija koje uključuju strože kontrole i inspekcije može stvoriti sigurnije okruženje za sve učesnike, od potrošača do zaposlenih u industriji igara na sreću.
Uticaj na porodicu i zajednicu
Patološko kockanje ne utiče samo na pojedince, već ima dubok uticaj na porodice i zajednice. Dr. Edin Bašagić, specijalista neuropsihijatrije, upozorava da kockanje razara porodice i stvara socijalne tenzije. Mnogi ljudi se ne javljaju za pomoć jer nisu svjesni ozbiljnosti svog problema, a posljedice se često ne vide dok ne postanu katastrofalne. “Kocka je bolest,” ističe dr. Bašagić, naglašavajući potrebu za edukacijom i podrškom onima koji se bore s ovom ovisnošću. Ovaj pristup podrazumijeva angažiranje stručnjaka iz oblasti psihologije i socijalnog rada, koji bi mogli pružiti podršku kockarima i njihovim porodicama. Osim toga, doprinos lokalnih zajednica je od suštinske važnosti. Organizacija podrške, radionice i grupe za samopomoć mogu pomoći u smanjivanju stigme i pružiti sigurno okruženje za one koji se bore s ovom problematikom. Ove aktivnosti mogu potaknuti ljude da potraže pomoć i započnu proces oporavka, čime se doprinosi stabilnosti porodica i jačanju zajednica.
Budućnost regulacije kockanja u BiH
Dok se država suočava s izazovima kockanja, važno je postaviti temelje za buduće regulacije koje će zaštititi građane. Model grada Bihaća može poslužiti kao inspiracija za druge lokalne zajednice da preuzmu inicijativu. Hoće li ovaj trud dovesti do promjene u načinu na koji se kockanje reguliše u cijeloj BiH zavisiće od političke volje, kao i od spremnosti zajednica da se bore protiv ove pošasti. U tom smislu, ključno je da se razviju strategije koje će obuhvatiti prevenciju, tretman i podršku, a ne samo regulativu. Kroz zajedničke napore, moguće je stvoriti zdravije okruženje za sve građane. Uključivanje različitih aktera, uključujući vlade, nevladine organizacije, zdravstvene stručnjake i same građane, može rezultirati holističkim pristupom problemu kockanja. Ova sinergija može pomoći u stvaranju svijesti o rizicima, kao i u promicanju odgovornog ponašanja u vezi s igrama na sreću. Na taj način, budućnost kockanja u Bosni i Hercegovini može biti oblikovana na način koji će smanjiti njegove negativne efekte i promicati zdravije zajednice.
