Kladionice u Bosni i Hercegovini: Izazovi i rješenja za zajednice
Industrija igara na sreću u Bosni i Hercegovini već dugi niz godina predstavlja značajan društveni i ekonomski fenomen. Svake godine, građani ostavljaju milijarde konvertibilnih maraka u kladionicama i automat klubovima, što postavlja važna pitanja o zdravlju zajednice i odgovornosti vlasti. Prema podacima Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, promet kladionica i automat klubova u 2023. godini iznosio je više od 1,8 milijardi KM. Ovi alarmantni brojevi ukazuju na ozbiljnost problema koji se tiču ovisnosti o kockanju i njegovih posljedica na pojedince i njihove porodice.
U ovoj situaciji, građani Bihaća pokrenuli su inicijative koje imaju za cilj smanjenje broja kladionica i bolju regulaciju ove industrije. Bihać, smješten na sjeverozapadu BiH, postao je simbol borbe protiv negativnih efekata kockanja. Aktivnosti lokalnih vlasti uključuju donošenje propisa koji ograničavaju otvaranje novih kladionica, pogotovo u blizini osnovnih i srednjih škola. Ove mjere su rezultat pritisaka zajednice koja se suočava s posljedicama patološkog kockanja, kao i želje da se stvori sigurnije okruženje za mlađe generacije, koje su posebno ranjive kada su u pitanju ovakvi oblici zavisnosti.
Uticaj kockanja na društvo
Jedan od ključnih problema koji se povezuje s kockanjem je patološka ovisnost. Prema procjenama, u Bosni i Hercegovini se svakodnevno kocka oko 500.000 ljudi, a među njima se procjenjuje da je 50.000 patoloških kockara. Ova ovisnost ne utječe samo na pojedince, već i na njihove porodice i širu zajednicu. Mnogi ljudi gube kontrolu nad svojim životima, trošeći sredstva koja su namijenjena za osnovne životne potrebe, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. Nažalost, posljedice kockanja često se manifestiraju kroz porast kriminala, domaćeg nasilja i ekonomskih problema u porodicama.
U Bihaću, vlasti su reagovale na rastući problem tako što su uvele lokalne takse na poslovne prostore za igre na sreću, sa svrhom da dodatno opterete kladionice i smanje njihov broj. Gradonačelnik Elvedin Sedić naglasio je da je neophodno da svi koji žele poslovati u Bihaću poštuju pravila i regulative. Ove mjere su naišle na protivljenje određenih kladionica, koje su se žalile na dodatne troškove i ograničenja. Međutim, Vrhovni sud je potvrdio zakonitost mjera koje je grad uveo, čime se dodatno osnažila pozicija vlasti u borbi protiv kockanja. Ova situacija može se sagledati kao bitna lekcija za druge gradove u BiH, pokazujući da je moguće implementirati promjene i ostvariti pozitivne rezultate kroz jasan pravni okvir i dosljednu primjenu zakona.
Tehnike prevencije i podrške
Osim regulative, od suštinske je važnosti razvijati i programe podrške osobama koje se bore s ovisnošću o kockanju. Organizacije poput Klok iz Mostara pružaju terapijske grupe i pomoć onima koji se suočavaju s ovim problemom. Stručnjaci, kao što je dr. Bašagić Edin, ističu da su patološke ovisnosti često nevidljive u društvu, ali imaju razorne posljedice na porodice. Ključni aspekt ovih programa je pružanje sigurne sredine gdje pojedinci mogu otvoreno pričati o svojim problemima bez straha od stigmatizacije. Terapeuti i savjetnici pomažu im da prepoznaju uzroke svoje ovisnosti, razviju strategije za suočavanje sa stresom i povratkom kontrolu nad svojim životima.
Jedan od primjera uspješne intervencije je i saradnja između lokalnih vlasti i nevladinih organizacija, koja rezultira organizacijom edukativnih radionica. Ove radionice su usmjerene na podizanje svijesti o rizicima kockanja i pružanju informacija o dostupnim resursima za pomoć. Učenici u školama često su uključeni u ove aktivnosti, kako bi se od malih nogu educirali o problemu kockanja i razvijali odgovorno ponašanje prema novcu.
Zaključak i perspektive
Primjer Bihaća može poslužiti kao model za druge gradove u Bosni i Hercegovini koji se suočavaju s izazovima vezanim za industriju igara na sreću. Lokalna vlast može i treba biti pokretačka snaga u borbi protiv negativnih efekata kockanja. Uspješno regulisanje ove industrije zahtijeva saradnju između različitih nivoa vlasti, nevladinih organizacija i samih građana. Regulacija igara na sreću nije samo zakonska obaveza, već i društvena odgovornost koja može značajno doprinositi zdravijem i stabilnijem društvu.
Kako se situacija razvija, važno je pratiti i dalje mjere koje će se preduzeti u drugim dijelovima BiH. Da li će Bihać postati primjer za ostale gradove ili će se suočiti s otporima industrije igara na sreću, ovisit će o političkoj volji i spremnosti zajednice da se suoči s ovim izazovima. U svakom slučaju, ključ je u osnaživanju zajednica i pružanju potrebne podrške onima koji su pogođeni ovim problemom. U tom kontekstu, važno je razumjeti da se promjene ne događaju preko noći, a postizanje zdravijeg društva zahtijeva dugoročnu posvećenost i angažman svih aktera u procesu.
