Kako sam napustila posao u kladionici
Radila sam u kladionici u svome mjestu 3 godine. Kako ono kazu, nuzda me natrjerala (mada sam sada misljenja da nema te nuzde da insana natjera na grijeh). Dok sam radila tu (uvijek preko volje) nikad nisam izostavljala post u mjesecu ramazanu. Na tom radnom mjestu sam iftarila i izlazila klanjati namaze. Slusalice sam uvjek imala i slusala sam predavanja, ucenja Kur’ana i sl. Nikad nisam igrala te igre jer sam vidjala svaki dan propast toga.
Jednostavno radila sam tu ali sam taj posao prezirala. Plata je bila minimalna. Dosao je dan kada sam odlucila da vise ne zelim tu raditi. Nisam mogla psihicki to izdrzati. Iz dana u dan sam samu sebe grizla dok nisam donjela cvrstu odluku da zelim se toga rijesiti. Muzu sam saopstila, podrzao me je u tome. Kad sam najavila otkaz nudili su mi platu duplu sto sam za dva mjeseca zaradjivala, samo da ostanem. Naravno nisam prihvatila niti bih da su mi i 5000 KM davali.
Napustila i odahnula dusom. Nisu mogli naci radnika i kladionicu su zatvorili. Ni nakon 3 godine u mom mjestu nema vise kladionice, hvala Allahu. A ja sam nakon 2 mjeseci nasla svoj smiraj. Uspostavila redovno namaz, stavila hidzab i idem dalje ka Allahovom zadovoljstvu. Samo ostavite nesto u ime Allaha i On ce vam vratiti na najljepsi moguci nacin. Ljudi nisu svjesni da je to cisto proklestvo, da nikada nece imati napretka ako budu tu pare ostavljali i takva mjesta posjecivali.
Mogla bih do sutra pisati, ali ukratko sam htjela prenjeti svoje (nazalost) iskustvo. Da Allah oprosti svima, pa i meni. Nikada ne gubite nadu u Allahovu milost…
N.H.
Najnovije
