Ovo je rahmetli Mustafa Mujagić. Ispričat ću vam priču o njemu. Antika Sarajeva, dobar insan bio. Čitav život bio taksista. Roditelji su mu bili ugledni Bošnjaci, sarajlije…
Četrdesetih godina četnici su ih oboje odveli, nikad im mezara nije našao.
Znao je reći: “Koščicu njihovu efendija da mi je samo naći..”
Mujo je bio omiljen lik u svome komšiluku i kod onih koji su ga poznavali. Oženjen je bio Suadom koju je odmilja zvao Sutka, a vjenčani kum im je bio legendarni Asim Ferhatović – Hase!
Mustafa je bio veliki hizmećar naše džamije. Dolazio je na vaktove, na džumi redovan bio. Ostani bi zadnji kad svi izađu, navijao bi satove džamijske i odnesi bi smeće do kontejnera. Tog insana sam bio tako zavolio, k’o rođenog roditelja. Prije otprilike dvije godine teško se razbolio, dobio je rak jednjaka.
Nikad ga nisam čuo da se požalio, kad god sam ga upitao kako je. Uvijek je bio zadovoljan Allahom. Bio sam slobodan češće ga posjetiti u toj bolesti a i to je jedna veličina njega i njegove supruge, što su bili otvorenog srca i mogao si im uvijek doći bez ustručavanja…
Posljednjih petnaestak dana života, Mujaga nije mogao kap vode popiti. Bolest ga je iscprila, tijelo mu izmorila, snagu mu izvukla. Ostao je kost i koža.
A onda je došao taj dan koji nikad neću zaboraviti: 8. novembar 2021. godine klanjao sam podne i nakon toga otišao ga obići… U stanu sam zatekao desetak članova bližnje porodice. Sjeo sam mu pored glave, pitao ga zna li ko sam a on je glavom naišaretio da zna. Kažem ja Sutki: ”Da mi njemu JA-Sin” proučimo. Učio sam a glas mi je drhtao. Nakon JASINA, proučio sam ZIKR, a poslije ZIKRA dovu za Mustafu…
Kad smo završili dovu, Mustafa je počeo seliti sa ovog svijeta. Kao da je Azrail (melek smrti) čekao da sve to fino završimo i proučimo. Prišao sam umirućem, uzeo ga za ruke i glasno počeo učiti “La ilahe illallah!!” Čitav stan se orio od zikrullaha dok je Mujaga ispuštao dušu.
Tada sam kazao: ”O Azraile, tako ti najvećeg imena Allahovog, budi blag prema njemu!” U tom zikrullahu, preselio je Mujaga! Onako kako živimo, tako ćemo i preseliti. Onako kako preselimo, tako ćemo i proživljeni biti. Neka se Gospodar svima nama smiluje i lijep kraj nam podari!
Piše: Mustafa Isaković – akos.ba
