Izazovi i Napredak u Pravu na Pratnju Tokom Porođaja u Bosni i Hercegovini
U posljednjih nekoliko godina, pitanje prisustva pratnje tokom poroda postalo je ključno tema u Bosni i Hercegovini. Inicijativa „Baby Steps“ pokrenula je važnu raspravu o pravima žena, a posebno o njihovoj potrebi za emocionalnom podrškom u trenutku koji je često izazovan i stresan. Ova potreba za prisustvom bliskih osoba tokom porođaja postaje sve značajnija, te se postavlja pitanje kako bi se osiguralo da svaka žena ima priliku da doživi ovaj važan trenutak s podrškom koju želi. Ovaj članak istražuje trenutnu situaciju, izazove i mogućnosti u vezi s pravom na pratnju tokom porođaja u Bosni i Hercegovini, uz naglasak na važnost promjena koje su potrebne kako bi se osigurala prava žena.
Pravo na Pratnju kao Osnovno Pravo
Prema riječima Amile Tatarević, predsjednice Udruženja „Baby Steps“, pravo na pratnju tokom poroda nije nešto što bi trebalo biti privilegija, već osnovno pravo svake žene. „Ovo pitanje nije medicinsko, već ljudsko pravo“ – naglašava ona. U mnogim slučajevima, prisustvo pratnje se ne primjenjuje kao pravilo, već kao preporuka, što može ostaviti žene u situaciji da se osjećaju nesigurno i osamljeno tokom poroda. Ova situacija je posebno zabrinjavajuća jer se emotivna podrška smatra ključnom za mentalno i fizičko zdravlje porodilje. Na primjer, istraživanja pokazuju da prisustvo partnera ili bliske osobe tokom porođaja može smanjiti nivo stresa i anksioznosti, što direktno utiče na tok porođaja i oporavak nakon njega.
Prakticiranje Pratnje u Kantonalnoj Bolnici Zenica
Kantonalna bolnica Zenica je jedna od ustanova koja je prepoznala važnost prisustva pratnje tokom poroda. Emocionalna podrška koju pruža bliska osoba može značajno uticati na iskustvo poroda. Abdulah Granić, načelnik Odjela za ginekologiju i akušerstvo, ističe da u bolnici postoji mogućnost za prisustvo pratnje, ali pod strogo definiranim medicinskim uslovima.
„Svaka procedura se odvija u skladu sa propisanim standardima, a pratnja se smješta u posebne prostore kako bi se osigurala intimnost i privatnost“, objašnjava Granić. Ova praksa predstavlja dobar primjer kako zdravstvene ustanove mogu implementirati pravo na pratnju, ali i izazove s kojima se suočavaju.
Naime, mnoge druge bolnice još uvijek nemaju jasno definirane procedure ili su se suočile s otporima unutar zdravstvenog sistema.
Statistika i Svijest o Pravu na Pratnju
Iako je do sada zabilježen manji broj porodilja koje su zatražile pravo na pratnju, samo 10% žena koristi ovu opciju, što ukazuje na potrebu za boljom edukacijom i informisanjem. Centar ženskih prava naglašava važnost ovih informacija kako bi se žene osnažile da traže ono što im pripada.
Mnoge žene nisu svjesne svojih pravnih opcija ili se boje da će biti odbijene od strane osoblja bolnice.
Amila Tatarević naglašava da „organizovanje edukativnih sesija i sastanaka može pomoći ženama da razumiju svoja prava i da se osjete sigurnije u potrazi za podrškom tokom poroda.” Ovakve inicijative su ključne, jer informisane žene mogu zauzeti aktivniju ulogu u svom porodičnom iskustvu i zahtijevati ono što smatraju potrebnim.
Potreba za Promjenama na Federalnom Nivou
Usvajanje zakonskih propisa koji će regulisati pravo na pratnju tokom poroda predstavlja sljedeći korak ka unapređenju prava žena u Bosni i Hercegovini. Ove promjene su u rukama Federalne vlade, koja bi trebala prepoznati važnost ovog pitanja i djelovati kako bi se osigurala prava žena.
U međuvremenu, postoje već pozitivni primjeri iz bolnica koje su samostalno omogućile prisustvo pratnje, što može poslužiti kao model za druge ustanove u zemlji.
Kroz saradnju između nevladinih organizacija, zdravstvenih radnika i vladinih institucija, moguće je stvoriti jasne smjernice koje će osigurati da svaka žena ima pristup pratnji tokom poroda bez obzira na okolnosti.
Primjeri iz drugih zemalja, poput Švedske ili Holandije, gdje je pravo na pratnju već regulirano zakonom, mogu poslužiti kao inspiracija za reforme i prilagodbe u Bosni i Hercegovini.
Zaključak: Put ka Unapređenju Prava Porodilja
Pravo na pratnju tokom poroda ne bi trebalo biti privilegija, već osnovno ljudsko pravo koje bi trebalo biti zajamčeno svakoj ženi. Inicijative poput „Baby Steps“ igraju ključnu ulogu u podizanju svijesti i osnaživanju žena da traže svoja prava.
Kako se situacija razvija, važno je nastaviti s edukacijom i zagovaranjem kako bi svaka žena imala podršku koja joj je potrebna u najvažnijim trenucima njenog života.
U konačnici, podržavanje prava žena na pratnju tokom poroda nije samo pitanje individualne podrške, već i korak ka jačanju društvenih i zdravstvenih sistema koji se brinu o svim članovima zajednice. Samo tako možemo osigurati da svaka žena ima pravo na dostojanstven i podržan porod.
Promicanje ovih prava ne odnosi se samo na porodilje već i na cijelu zajednicu, jer se jačanjem ženskih prava jača i temelj društva u cjelini.
