Imala je samo 23 godine, studirala medicinu i pred sobom, barem naizgled, imala cijeli život. Ali iza zidova porodice jednog od najmoćnijih ratnih komandanata odvijala se tragedija o kojoj se i danas govori tiho, kroz različita svjedočenja, glasine i pitanja bez konačnog odgovora.
Ana Mladić pronađena je mrtva 24. marta 1994. godine u porodičnoj kući u Beogradu. Život je sebi oduzela pištoljem koji je pripadao njenom ocu Ratku Mladiću. Nije ostavila oproštajno pismo koje bi nesumnjivo objasnilo šta ju je navelo na takav čin. Ipak, jedna verzija događaja decenijama prati ovu porodičnu tragediju.
Prema toj priči, Ana je bila zaljubljena u mladića kojeg njen otac nije prihvatao. Za nju je to navodno bila ozbiljna ljubav, a ne prolazna mladalačka veza. Međutim, Ratko Mladić, poznat po strogoći i potrebi da odlučuje o svemu, navodno nije želio tog čovjeka uz svoju kćerku.
Ubrzo je Anin mladić otišao na ratište. Prema najtežoj i nikada dokazanoj verziji, nije tamo završio slučajno: navodno je poslan upravo na područje na kojem su se vodile posebno opasne borbe. Sa tog ratišta nije se vratio živ.
Kada je Ana saznala da je poginuo, njen svijet se, prema toj priči, počeo rušiti. Nije tugovala samo za čovjekom kojeg je voljela. U njoj se navodno pojavila strašna sumnja da njegov odlazak i smrt nisu bili obična ratna nesreća, već posljedica odluke njenog vlastitog oca.
Ako je u to povjerovala, onda se našla pred pitanjem od kojeg nije mogla pobjeći: da li je čovjek koji joj je bio otac iskoristio svoju moć kako bi uklonio osobu koju je ona voljela?
Istovremeno su ratne vijesti postajale sve strašnije. Do Ane su, prema drugoj često spominjanoj verziji, počele dolaziti informacije o ubijenim civilima, razorenim gradovima, logorima i drugim zločinima za koje su se optuživale snage pod komandom njenog oca. Navodi se i da je tokom jednog putovanja u Moskvu čitala tekstove koji su Ratka Mladića prikazivali potpuno drugačije od slike koju je poznavala iz porodičnog doma.
Otac kojeg je ona poznavala i komandant o kojem je čitao svijet više nisu mogli stati u istu sliku.
Ana je studirala medicinu — spremala se da liječi i spašava ljudske živote. Nasuprot tome stajao je rat u kojem su svakodnevno ginuli vojnici, civili i djeca. Ako je istovremeno vjerovala da je izgubila voljenog čovjeka zbog očeve odluke, teret koji je nosila morao je postati gotovo nepodnošljiv.
O njenim posljednjim danima postoje različita i međusobno suprotstavljena svjedočenja. Govorilo se da je bila povučena, duboko potresena i razočarana. Ratko Mladić nikada nije prihvatio objašnjenje da su njegovi postupci ili ratna uloga mogli biti uzrok tragedije. Tvrdio je da su za smrt njegove kćerke odgovorni neprijatelji porodice, dok je sumnjao čak i u službenu verziju samoubistva.
Ali jedan detalj ostao je posebno bolan i simboličan: Ana je život okončala upravo očevim pištoljem.
Je li time željela poslati posljednju poruku čovjeku kojeg je istovremeno voljela kao oca i krivila za vlastitu nesreću? Je li bila slomljena smrću svog mladića? Jesu li je dotukla saznanja o ratnim stradanjima i optužbama koje su pratile ime njene porodice? Ili se iza svega nalazila još složenija lična tragedija?
