U kasnim večernjim satima u mjestu Kosova, nadomak Maglaja, dogodila se još jedna u nizu tragičnih saobraćajnih nesreća koje potresaju bosanskohercegovačku javnost. Ova nesreća, koja se zbila oko 21:15 sati, rezultirala je smrtnim ishodom jednog mladog života i teškim povredama maloljetne osobe. Cijeli slučaj izazvao je niz reakcija u javnosti, ne samo zbog stravičnih posljedica, već i zbog sumnji u moguće nepravilnosti u postupanju nadležnih organa.
U pomenutoj saobraćajnoj nesreći sudjelovala su dva vozila – Mercedes, kojim je upravljala djevojka inicijala A.S. (rođena 2005. godine) iz Maglaja, i motocikl nepoznatih registarskih oznaka, kojim je upravljao Ramo Smajić, također iz Maglaja. Na motociklu se nalazila i malodobna osoba, također iz istog mjesta. Ishod je bio stravičan – motociklista je poginuo na licu mjesta, dok je maloljetni saputnik prebačen u Kantonalnu bolnicu u Zenici s teškim tjelesnim povredama, među kojima je i povreda kičme.
Prema saznanjima lokalnih izvora, djevojka koja je upravljala Mercedesom navodno je kćerka policijskog službenika zaposlenog u Policijskoj stanici Maglaj, a automobil kojim je upravljala je registrovan na njenog oca. Ono što dodatno uznemirava javnost jeste činjenica da vozačica nije lišena slobode, uprkos činjenici da je njenom nepažnjom izgubljen život jednog mladića. Još uvijek se ne zna pod kojim okolnostima je ona napustila mjesto nesreće i da li su svi zakonom predviđeni postupci primijenjeni u ovom slučaju.
Već sada postoje brojna pitanja na koja se očekuju odgovori, među kojima se posebno ističu:
-
Zašto osoba koja je izazvala nesreću nije odmah privedena?
-
Da li je status njenog oca kao policijskog službenika imao utjecaja na postupanje policije?
-
Ko je odlučio da ona bude odvedena sa lica mjesta bez zadržavanja?
-
Da li je vožnja bila zakonita, s obzirom na njenu dob?
Informacije koje kolaju u medijima i na društvenim mrežama dodatno rasplamsavaju sumnje u regularnost policijskog postupanja. Prema tvrdnjama pojedinih portala, otac djevojke je Damir S., službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona. Ubrzo nakon nesreće, on je navodno preuzeo kćerku sa lica mjesta, a sve okolnosti tog čina sada će biti predmet istrage Unutrašnje kontrole MUP-a ZDK.
U ovakvoj atmosferi, gdje se tragedija isprepliće s mogućim zataškavanjem i zloupotrebom položaja, javnost očekuje brzu, nepristrasnu i transparentnu istragu. Brojni građani su putem društvenih mreža izrazili zabrinutost zbog činjenice da se još uvijek ne zna ko će odgovarati za smrt mladog Rama Smajića, mladića čiji je život prekinut u trenutku kada je tek zakoračio u punoljetstvo.
Osim tuge i bola, ova nesreća ponovno je otvorila rasprave o:
-
Odgovornosti mladih vozača i njihovoj obuci
-
Pristupu službenim informacijama i njihovom (ne)korištenju u privatne svrhe
-
Pitanju povjerenja građana u pravosudni sistem i policijske strukture
-
Potrebi za strožijom kontrolom mladih za volanom, naročito u večernjim satima
U razradi okolnosti, važno je naglasiti i težinu posljedica koje je nesreća ostavila na porodicu poginulog mladića, ali i na porodicu maloljetnog saputnika koji se i dalje bori s ozbiljnim povredama. Bez obzira na to ko je odgovoran, ostaje nepobitna činjenica – jedan mladi život je ugašen, a drugi nepovratno promijenjen.
Zaključno, slučaj iz Maglaja još jednom nas podsjeća na krhkost pravde u društvu gdje nečiji položaj može značiti razliku između hapšenja i slobode. Javnost s pravom zahtijeva da se ovaj slučaj rasvijetli u potpunosti, da se sankcioniraju svi odgovorni, bez obzira na njihovo zanimanje ili porodične veze. Jer u državi u kojoj se nepravda dešava na očigled svih, povjerenje u institucije nestaje, a osjećaj sigurnosti zamjenjuje neizvjesnost i ogorčenost.
U konačnici, ova nesreća bi trebala poslužiti kao poziv na buđenje za sve nadležne institucije. Potrebno je hitno uspostaviti sistem u kojem pravda neće zavisiti od prezimena, funkcije ili porodičnih veza, već će svako, bez izuzetka, odgovarati za svoje postupke. Ukoliko se i ovaj slučaj završi bez konkretnih posljedica, to će biti još jedan udarac povjerenju građana u pravnu državu, ali i obeshrabrenje za sve one koji vjeruju da zakon mora biti isti za sve. Pravda ne smije biti selektivna, a odgovornost se ne smije izbjegavati – naročito kad je riječ o životima mladih ljudi.
