Tragični Odlazak Emila Hajdića: Zajednica u Jedinstvu
U Brčkom, gradu poznatom po svojoj raznolikosti, danas je ispraćen mladi život Emila Hajdića (2005–2025), čiji je prerani odlazak duboko potresao cijelu zajednicu. Ovaj tragični događaj nije samo gubitak pojedinca, već simbolizira velike promjene koje se mogu dogoditi unutar zajednice kada se suočimo s boli i tugom. U danima ispunjenim tugom i tišinom, sa svih strana su se okupili građani različitih vjera, nacija i etničkih pripadnosti, kako bi odali počast ovom tragično preminulom mladiću. Dženaza, koja se odigrala u atmosferi ispunjenoj tugom, simbolizovala je jedinstvo i solidarnost među ljudima, koji su se okupili da odaju počast izgubljenom životu.
Emilov odlazak nije bio samo gubitak za njegovu porodicu, već i za cijelu zajednicu koja je poznavala mladića kroz razne aspekte života. Njegovi prijatelji i komšije, koji su sa njim provodili bezbrižne trenutke, izrazili su duboku tugu i emocije koje je teško opisati. „Zar je potrebna ovakva tragedija da nas sve ujedini?“ pitalo je mnoštvo, a ovo pitanje nije samo odjekivalo u atmosferi dženaze, već i u srcima svih prisutnih. Emilova smrt je otvorila oči mnogima o važnosti zajedništva i humanosti, pokazujući da su u trenucima krize svi ljudi sposobni da prevaziđu razlike koje ih dijele.
Tokom dženaze, svi su se okupljali u jednom safu, bez obzira na to kojoj vjeri pripadali ili koje su nacije. Ovaj trenutak je bio svjedočanstvo da su u trenucima boli i tuge ljudi sposobni da prevaziđu razlike koje ih dijele. „Nije bitna ni vjera, ni nacija, ni boja kože,“ izjavila je jedna od prisutnih, naglašavajući kako su se svi okupili na istom mjestu, u zajedničkoj molitvi za Emila. Ovaj trenutak zajedništva pokazuje da, iako se često nalazimo u sukobima zbog razlika, u stvarnosti smo svi ljudi koji dijele iste osjećaje i sudbine. Svi prisutni su se trudili da daju podršku jedni drugima, a mnogi su se pitali kako bi mogli učiniti više kako bi spriječili slične tragedije u budućnosti.
Tragedija kao što je smrt mladog čovjeka često budi pitanja o pravdi i društvenim nepravdama. Mnogi prisutni na dženazi su ukazali na to kako političari često manipuliraju ljudima, koristeći razlike za vlastite interese. U tom trenutku, kada su se okupili da odaju počast Emilu, svi su se složili da je potrebno promijeniti način na koji gledamo jedni na druge i prestati se dijeliti zbog nečega što nas može samo razdvojiti. „Bol nam je zajednička, a trebamo pokazati i da nam je sreća ista,“ poručio je jedan od prijatelja, naglašavajući potrebu za zajedništvom. Ova izjava oslikava snažnu želju zajednice da se okrene jedni drugima u trenucima nevolje, umjesto da se povlače u svoje etničke i vjerske krugove.
Nakon što je prijavljen njegov nestanak, policija je nažalost pronašla beživotno tijelo u blizini napuštenog silosa nekadašnje fabrike stočne hrane. Ova lokacija bila je omiljeno mjesto okupljanja mladih, unatoč riziku koji je predstavljala. Glasnogovornica Policije Brčko distrikta, Dževida Hukičević, potvrdila je da se radi o prijavljenoj osobi, te da je tužilac naložio obdukciju kako bi se utvrdile okolnosti smrti. Ova informacija dodatno je potresla zajednicu, jer su mnogi ljudi sjećali se sretnog i vedrog Emila, koji je uvijek bio spreman pomoći drugima. Njegova smrt je otvorila niz pitanja o sigurnosti i okolišu koji okružuje ovu mladež, kao i o potrebama za boljom podrškom i resursima za mlade ljude u zajednici.
Dženaza Emila Hajdića klanjana je nakon ikindije namaza ispred džamije na Ivicima, a ukop je obavljen na gradskom mezarju Meraje. Ožalošćeni su bili njegovi roditelji, Senad i Andela, sestra Zoja, kao i rodbina, prijatelji i komšije. „Dragi Emile, želim ti da pronađeš svoj mir gdje god on bio,“ izjavila je jedna od prisutnih, upućujući posljednju poruku mladom čovjeku koji je preminuo prije nego što je imao priliku ostvariti svoje snove. Ove riječi odražavaju kolektivnu patnju zajednice, ali i nadu da će Emilov odlazak donijeti promjene koje će potaknuti izgradnju bolje i sigurnije budućnosti.
Ovaj tragičan događaj ostavlja dubok trag u srcima svih koji su ga poznavali, ali i u širem kontekstu zajednice. Trebalo bi izvući pouku iz ove tragedije i raditi na jačanju međusobnog povjerenja, ljubavi i podrške među ljudima. Emilov odlazak nas uči da ne trebamo čekati tragediju da bismo cijenili ono što imamo, već da trebamo graditi zajedništvo i ljubav svaki dan. Ova dženaza nije bila samo oproštaj od mladog Emila, već i poziv na jedinstvo koje bi trebalo trajati i kada su oblaci nesigurnosti i straha nad nama. U trenucima poput ovih, zajednica ne bi trebala zaboraviti važnost podrške, empatije i razumijevanja, jer je upravo to ono što nas čini ljudima.
