Dugoročna analiza razvijenosti lokalnih zajednica u Federaciji BiH
U ljetnim mjesecima ove godine, Federalni zavod za programiranje razvoja objavio je novi izvještaj o razvijenosti jedinica lokalne samouprave (JLS) u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ovaj izvještaj za 2024. godinu nudi dubok uvid u stanje ekonomskog i društvenog razvoja općina i gradova, ukazujući na značajne razlike među njima. Na vrhu ljestvice razvijenosti nastavlja se nalaziti glavni grad, Sarajevo, zajedno sa svojim okolnim općinama, dok su najnerazvijenije općine i dalje one udaljene i demografski ugrožene. Ova situacija zahtijeva hitnu pažnju i strateško planiranje kako bi se poboljšali uslovi života za sve građane.
Ključni indikatori razvijenosti
Indeks razvijenosti, koji je korišten za izradu ovog izvještaja, temelji se na pet ključnih indikatora: prihodi od poreza na dohodak po stanovniku, stepen zaposlenosti, kretanje stanovništva, udio starog stanovništva u ukupnom broju stanovnika, te stepen obrazovanja radne snage. Ovi pokazatelji omogućavaju sveobuhvatan pregled ekonomske snage, demografskih kretanja i društvenih potencijala lokalnih zajednica. Na primjer, općine s višim prihodima od poreza često imaju mogućnost ulaganja u infrastrukturu i socijalne usluge, što direktno utiče na kvalitet života stanovništva. Pored toga, indeks omogućava usporedbu između različitih administrativnih jedinica kao i praćenje promjena tokom vremena, što je ključno za razvojne strategije.
Sarajevo i njegova okolina kao lideri razvoja
Na vrhu liste, u Grupi I, koja obuhvata visoko razvijene općine i gradove, nalazi se Općina Centar Sarajevo, koja i dalje zauzima prvo mjesto bez promjena u odnosu na prethodnu godinu. U ovoj grupi su i općine kao što su Novo Sarajevo, Trnovo, Ilidža, Stari Grad, Novi Grad i Vogošća.
Ovaj rezultat potvrđuje dugogodišnji trend koncentracije ekonomskih aktivnosti i resursa unutar Sarajevskog kantona. Na primjer, Sarajevo je domaćin mnogim velikim firmama i institucijama, što stvara dodatne mogućnosti za zapošljavanje i razvoj poduzetništva.
Međutim, ovaj fenomen također stvara izazove, kao što su migacija stanovništva iz drugih općina koje se bore s ekonomskim problemima, čime se dodatno pogoršava regionalna nejednakost.
Općine s izraženim napretkom i izazovima
U Grupi II našli su se većinom gradovi koji su glavni centri kantona, kao što su Mostar, Tuzla, Široki Brijeg i Goražde. Među općinama koje su pokazale izražen napredak su Doboj-Jug, Hadžići, Čitluk, Tešanj i Ilijaš. Ove zajednice predstavljaju regionalne ekonomske centre koji, iako ne dostižu Sarajevo, pokazuju stabilan rast.
Na primjer, Doboj-Jug je privukao investicije u industriju, što je rezultiralo rastom broja zaposlenih. Međutim, općine u Grupi III, koje obuhvataju Zenicu, Bihać, Visoko i druge, imaju potencijal za napredak, ali im je potrebna dodatna podrška, posebno u pogledu zapošljavanja i zadržavanja stanovništva.
Ove općine često se suočavaju s nedostatkom radnih mjesta i mogućnosti za profesionalni razvoj, što dovodi do daljnje depopulacije.
Nerazvijene općine i izazovi depopulacije
Jedan od najkritičnijih dijelova izvještaja je analiza Grupa IV i V, gdje se nalaze nerazvijene i izrazito nerazvijene općine. U Grupi IV su općine poput Fojnice, Busovače, Olova i drugih, dok Grupa V obuhvata izrazito nerazvijene općine kao što su Domaljevac-Šamac, Ravno, Glamoč i Drvar.
Ove zajednice suočavaju se s ozbiljnim problemima, uključujući depopulaciju, visoku stopu nezaposlenosti i slabe fiskalne kapacitete. Na primjer, Drvar, nekada poznat po drvnoj industriji, sada se suočava s praznim proizvodnim halama i napuštenim domovima.
Ova situacija ih čini prioritetnima za ciljanje mjera podrške, kako bi se pokušalo revitalizovati njihov ekonomski i društveni život. Hitne mjere, poput poticaja za povratak mladih u ove općine, mogu biti ključne za prevazilaženje ovih izazova.
Najveći pomaci i regionalne nejednakosti
Na osnovu izvještaja, Grad Orašje je ostvario najveći rast, napredovavši za sedam mjesta zahvaljujući povećanju prihoda od poreza na dohodak, koji su porasli za 27 posto u odnosu na 2023. godinu. Ovaj rast može se pripisati jačanju lokalne privrede i uspješnim poduzetnicima koji su investirali u nove projekte.
S druge strane, Kupres je zabilježio pad od 13 mjesta, što se može objasniti ranijim metodološkim greškama u evidenciji zaposlenosti. Ovakvi podaci jasno ukazuju na nejednak regionalni razvoj, gdje urbanizovana područja poput Sarajeva i većih regionalnih centara bilježe stabilan rast, dok periferne općine suočavaju s padom stanovništva i ekonomskim stagnacijama.
Ovaj paradoks zahtijeva promišljene mjere kako bi se osiguralo da svi dijelovi Federacije BiH imaju jednake šanse za razvoj.
Potrebne strategije za održiv razvoj
Kako bi se smanjile razlike između razvijenih i nerazvijenih područja, potrebne su sveobuhvatne i strateške mjere. To uključuje jačanje lokalnih ekonomija, ulaganje u obrazovanje, kao i otvaranje novih radnih mjesta. Na primjer, poticanje malog i srednjeg poduzetništva kroz subvencije i olakšice može dovesti do stvaranja radnih mjesta u nerazvijenim općinama.
Također, ulaganje u infrastrukturu, poput izgradnje prometnica i poboljšanja javnog prijevoza, može olakšati pristup tržištima i povećati konkurentnost lokalnih proizvođača. Samo ovim pristupom može se postići ujednačeniji i održiv razvoj Federacije BiH u cjelini, što će na kraju doprinijeti poboljšanju kvaliteta života svih građana.
Samo zajedničkim naporima i planiranim razvojem možemo osigurati prosperitet i bolju budućnost za sve lokalne zajednice u našoj zemlji.
