Tržište rada i prosječne plate u Bosni i Hercegovini: Stanje i izazovi
U julu 2023. godine, prosječna neto plata u Bosni i Hercegovini iznosila je 1.601 KM, prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH. Ova cifra predstavlja nominalno povećanje od 2% u odnosu na prethodni mjesec, dok je realno povećanje iznosilo 1,8%. Ovaj rast plata, međutim, dolazi u kontekstu značajnog porasta troškova života, što postavlja ozbiljna pitanja o kupovnoj moći građana. Naime, prosječna plata ne prati proporcionalno rast troškova osnovnih životnih namirnica, stanovanja i usluga, što dodatno otežava svakodnevni život mnogim ljudima.
Kada uporedimo prosječnu neto platu s potrošačkom korpom, rezultati su zabrinjavajući. Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, potrošačka korpa za juli iznosila je 3.202,70 KM, dok je za august porasla na 3.541,80 KM, što predstavlja povećanje od 10,59%. Ovaj porast troškova života ukazuje na to da prosječna plata pokriva samo oko 45,2% mjesečnih troškova potrošačke korpe. Da bi se postigao održiv standard života, plata bi se morala povećati za 121,2%, a za “solidan” život, koji uključuje štednju i mogućnost pokrivanja nepredviđenih troškova, potrebna su dalja povećanja od 165,4%, što bi značilo da bi lični dohodak trebao iznositi približno 4.000 KM. Ova situacija ukazuje na duboke ekonomske probleme koji se moraju riješiti kako bi se građanima omogućio dostojanstven život.
Pored ovih ekonomskih izazova, inflacija koja iznosi 4,8% dodatno smanjuje realni standard građana, jer smanjuje kupovnu moć u odnosu na prethodnu godinu. Iako je nominalna plata postavljena na 1.601 KM, njen realni značaj je smanjen na oko 1.527 KM. Ovo smanjenje kupovne moći zahtijeva hitne mjere koje bi mogle dovesti do poboljšanja životnog standarda. Na primer, vlada bi mogla razmotriti povećanje minimalne plate, kao i implementaciju subvencija za osnovne životne potrebštine kako bi se olakšao pritisak na najugroženije kategorije stanovništva.
Prema podacima iz drugog kvartala 2025. godine, radnu snagu u BiH čini 1,405 miliona osoba, od kojih je 1,221 milion zaposlenih, dok 184 hiljade čini nezaposlene. U poređenju s prethodnim kvartalom, broj zaposlenih je porastao za 0,7%, dok je broj nezaposlenih opao za 1,8%. Ove brojke ukazuju na stopu aktivnosti od 48,9%, stopu zaposlenosti od 42,5% i stopu nezaposlenosti koja iznosi 13,1%. Ove stope su i dalje znatno ispod prosječnih evropskih vrijednosti, što naglašava potrebu za stvaranjem novih radnih mjesta i podršku razvoju poduzetništva.
Interesantno je primijetiti da se od ukupnog broja radne snage, 60,5% čine muškarci, dok žene čine 39,5%. Ovi podaci sugeriraju na značajan spolni disbalans na tržištu rada, gdje su žene često u nepovoljnom položaju kada je riječ o zapošljavanju. Nažalost, žene često zarađuju manje od muškaraca za iste poslove, što dodatno otežava postizanje ravnoteže u ekonomskom statusu. Također, stopa neaktivnosti koja iznosi 51,1% pokazuje da više od polovine stanovništva nije ekonomski angažovano, što je alarmantno kada se uporedi s prosječnom stopom zaposlenosti u EU koja iznosi oko 76%.
Struktura radne snage također ukazuje na demografske izazove. Prema statistikama, 66,5% radne snage pripada starosnoj dobi od 25 do 49 godina, dok 26,6% pripada starosnoj dobi od 50 do 64 godine. Ovi podaci sugeriraju da se radna snaga približava fazi starenja, što dodatno opterećuje tržište rada. Zaposlenost mladih (15 do 24 godine) iznosi samo 5,9%, što ukazuje na neophodnost stvaranja novih radnih mjesta i prilika za mlade. Ovakva situacija zahtijeva poseban osvrt na obrazovne politike i programe osposobljavanja koji trebaju biti usklađeni s potrebama tržišta rada.
Obrazovna struktura radne snage također je značajna. 69,1% radne snage ima završenu srednju školu, dok 21,8% ima višu školu, fakultet, magisterij ili doktorat. S druge strane, nezaposleni su uglavnom oni s srednjom školom (69,9%) ili osnovnom školom (15,6%). Ovaj obrazovni disbalans dodatno otežava integraciju nezaposlenih na tržište rada, jer poslodavci sve više traže visoko kvalifikovane radnike. U ovoj situaciji, ključno je ulagati u obrazovanje i profesionalnu obuku kako bi se mladima omogućilo sticanje relevantnih vještina potrebnih za uspjeh na tržištu rada.
Na kraju, dok nominalne plate u Bosni i Hercegovini rastu, njihov stvarni značaj opada zbog inflacije, visoke stope neaktivnosti, demografskih izazova i drugih ekonomskih faktora. Potrebne su hitne mjere i strategije koje bi mogle unaprijediti tržište rada, osigurati održiv rast plata i poboljšati životni standard građana. Uzimajući u obzir sve ove aspekte, postaje jasno da Bosna i Hercegovina stoji pred velikim izazovima koje je neophodno riješiti kako bi se osiguralo bolje sutra za sve njene građane. Također, razvoj održivih politika koje će se fokusirati na zapošljavanje mladih i smanjenje ekonomskih nejednakosti bit će ključni za budućnost ove zemlje.
