Neefikasnost zakonodavne vlasti u Bosni i Hercegovini: Analiza visokih plaća i niskih aktivnosti
U proteklih nekoliko godina, politička scena u Bosni i Hercegovini bila je obilježena ozbiljnim političkim krizama i stalnim blokadama koje su onemogućile efikasno donošenje zakona i rješavanje ključnih pitanja koja muče građane. Nažalost, dok se građani bore s visokom inflacijom i svakodnevnim životnim troškovima, članovi Parlamenta BiH nastavljaju primati visoke plaće koje ne odražavaju njihov stvarni rad ili doprinos društvu. Ova disfunkcija ne samo da dodatno pogoršava ionako kompleksnu političku situaciju, već i stvara osjećaj frustracije među građanima koji očekuju promjene.
Prema podacima za prvu polovinu 2025. godine, iz budžeta je isplaćeno 3,65 miliona maraka na ime plaća, paušala, regresa, troškova prijevoza i drugih naknada za članove Parlamenta. Ova suma, koja predstavlja značajan teret za budžet, postavlja pitanje o odgovornosti i posvećenosti zastupnika njihovim dužnostima. Dok se građani bore sa sve višim troškovima života, poput hrane, stanovanja i zdravstva, visoke plaće političara postavljaju ozbiljna etička pitanja o njihovoj ulozi i odgovornosti. U ovoj situaciji, sve više se čuje poziv za hitnim reformama koje bi omogućile veću odgovornost i transparentnost u radu vlasti.
Ko su najplaćeniji zastupnici?
Izvještaji pokazuju da su među najplaćenijim zastupnicima u Zastupničkom domu Parlamentarne Skupštine BiH istaknuti predstavnici HDZ-a i SNSD-a. Na primjer, Predrag Kožul iz HDZ-a je zaradio nevjerovatnih 72.578 KM, dok je Slavko Matić inkasirao 70.187 KM. Ove cifre su šokantne kada se uzme u obzir da su mnogi građani primorani da preživljavaju s daleko manjim primanjima. S druge strane, iz SNSD-a Obren Petrović i Ljubica Miljanović takođe su među najplaćenijima, s primanjima od 69.048 KM i 69.287 KM, respektivno. Ove cifre ne samo da su u suprotnosti sa njihovim doprinosima i aktivnostima u Parlamentu, već dodatno ukazuju na postojanje sistemskih problema unutar politike u BiH.

Neaktivnost zastupnika: Gdje su rezultati?
Unatoč visokim primanjima, mnogi od ovih zastupnika ne pokazuju značajnu aktivnost u zakonodavnom procesu. Na primjer, Slavko Matić, iako jedan od najplaćenijih, nije postavio nijedno pitanje ni inicijativu tokom cijele godine. Njegovo prisustvo na glasanjima je uredno, ali doprinos u smislu konkretnih prijedloga i rješenja izostaje. Slična situacija se može primijetiti kod Obrena Petrovića, koji također nije imao nijednu inicijativu, a često izostaje sa sjednica. Ovi primjeri jasno ukazuju na problem koji se mora riješiti kako bi se osiguralo da građani dobiju pravu vrijednost za novac koji se izdvaja iz budžeta. U tom kontekstu, postavlja se pitanje kako se može ostvariti veća odgovornost i aktivnost zastupnika, te koji su mehanizmi potrebni da se spriječi ovakva neefikasnost.
Refleksija na stanje demokratije
Ovakva situacija ukazuje na duboke strukturne probleme unutar političkog sistema BiH. Građani svakodnevno osjećaju posljedice političke neefikasnosti, dok se njihovi izabrani predstavnici ponašaju kao da su izuzeti od odgovornosti. Odsustvo inicijativa i zakonodavnih prijedloga od strane zastupnika može dovesti do daljnjeg erodiranja povjerenja u političke institucije i vlast. U vremenu kada su potrebne hitne reforme i rješenja za goruće probleme, neaktivnost zastupnika predstavlja ozbiljnu prepreku za napredak države. U tom smislu, većina građana se može osjećati isključeno iz procesa odlučivanja, što dodatno povećava osjećaj apatije prema političkom sistemu.
Na koji način možemo promijeniti ovu situaciju?
Očigledno je da bi bilo potrebno uvesti jasne mehanizme koji će pratiti rad i aktivnost zastupnika. Transparentnost u radu Parlamenta i redovno izvještavanje o aktivnostima svakog zastupnika mogli bi biti prvi koraci ka poboljšanju trenutnog stanja. Građani, kao glavni akteri ove priče, trebali bi imati priliku da utječu na rad svojih predstavnika, postavljanjem pitanja i zahtijevanjem odgovornosti za njihove akcije ili neaktivnosti. Pored toga, mogu se razmotriti i alternativni modeli izbora ili evaluacije zastupnika, poput građanskih inicijativa ili referenduma koji bi omogućili direktnije uključivanje građana u proces donošenja odluka.
Zaključak
U konačnici, situacija u Parlamentu BiH zahtijeva hitne mjere i reforme koje će omogućiti efikasniji rad i povećati odgovornost izabranih zvaničnika. Činjenica da visoka primanja ne idu ruku pod ruku s radom ukazuje na ozbiljne sistemske probleme koje je potrebno riješiti. Građani zaslužuju da njihovi predstavnici budu aktivni, da donose zakonodavne inicijative i rješenja, te da se bore za njihov boljitak. Borba za transparentnost i odgovornost u radu vlasti ključna je za jačanje demokratije u Bosni i Hercegovini. Samo kroz aktivno učešće i kontrolu građana, moguće je stvoriti bolji politički sistem u kojem će se čuti glas svakog pojedinca.