Prenosi se da je mlada djevojka od svoje majke zatražila dozvolu za činjenje bluda. Majka je bila šokirana njenim pitanjem, nije mogla da vjeruje da je to pita njena rođena kćerka. Pokušavala je savjetom da joj ukaže na pogubnost i veličinu grijeha, ali bez nekog rezultata. Kad je majka vidjela da joj kćerka uporno slijedi šejtana i strasti, odluči da je testira pa joj reče: “Ako položiš jedan test do kraja, dajem ti dozvolu.“Djevojka se složi a majka joj saopšti zadatak: “Ujutro treba da odeš do dvorca našeg halife, pa kad on izađe sa svojom pratnjom, ti padni pred njega kao da si pala u nesvjest.“ Djevojka se začudi i pristane da to uradi.
Ujutro je otišla pred dvorac i čekala da halifa izađe, čim se pojavio, ona prođe pored njega i pade na zemlju. Halifa odmah potrča, podignu je sa zemlje i posveti joj veliku pažnju. Kad je ona došla „sebi“, zahvali se halifi i vrati se nazad majki.Kad se vratila kući, majka joj reče da je prvi dio testa uspješno obavila. Drugi dio zadatka je bio da sutra opet u isto vrijeme na istom mjestu pred halifom padne u nesvjest i da joj kaže reakcije. Kćerka ustane rano i pred dvorac. Kad je halifa izašao, ona uradi isto, pade pred njim. Međutim, ovaj put joj halifa nije prišao, nego njegov jedan vezir, koji ju je podigao sa zemlje, obrisao prašinu a halifa je prošao nije se prema njoj ni okrenuo. Djevojka se zahvalila veziru i vratila majki da joj kaže šta se desilo.
Majka je zadala i treći zadatak koji je ustvari bio isti, a trebala je da opet odglumi i padne kad bude halifa prolazio. Djevojki nije bilo ništa jasno, ali obećala je da će ispuniti test. Otišla je opet do dvorca i kad je halifa prolazio, ona je glumeći pala pred njega opet. Halifa je samo pogleda i prođe, ali ovaj put joj nije prišao ni vezir, nego jedan od stražara koji ju je podigao samo sa zemlje i sklonuo s puta da ne smeta. Kćerka se vratila majci tužna i povrijeđena. Kćerki je bilo više dosadilo da stalno ponavlja isti zadatak pa upita majku kada je kraj, a majka joj reče da se strpi do sutra jer je sutra kraj zadatka.
Sutradan, kćerka je morala isto četvrti put da uradi, a to je da opet pored halife kad naiđe da padne glumeći u nesvijest. Kad je halifa naišao, ona je opet prolazeći pored njega pala na zemlju, međutim ovaj put joj niko iz halifine pratnje nije prišao da pomogne, svi su samo pred nje prošli. Djevojka se podigla i došla kući sva uplakana, kad je majka upitala zašto plače, ona je rekla: “Ovaj put mi niko nije prišao da pomogne, mogla sam umrijeti tamo, štaviše, narod koji je bio okupljen, počeo je da mi psuje i da me neki udaraju nogama, jedva sam pobjegla…“
Njena mudra majka zagrli i reče: “Dijete moje, tako bude uvijek kad je u pitanju blud, na početku bude djevojka s bogatim, uglednim, lijepim, ali s vremenom spadne na tako niske stepene da je neće niko, svi je psuju, govore joj pogrdne riječi i na kraju je udaraju kao životinju. Nego kćeri, reci mi, da li sad hoćeš da učiniš blud? “Kćerka je u suzama i jecajima odgovorila: “Ne, tako mi Allaha majko, nikada.“Nadam se da će iz ove poučne priče i postupka ove mudre majke, naša omladina, a posebno djevojke uzeti veliku pouku. Da nas Allah sačuva tvog zla u uputi putem Istine, amin!
Piše: Saudin Cokoja n-um.com
