Kada si gladan, prvo što uradiš jeste da zovneš majku. Ona je ta koja ti donosi zalogaj, koja ti pruža ruku i nikada ne dopušta da osjetiš prazninu u stomaku, a još manje u srcu.
Kada te nešto zaboli, bez obzira koliko bio mali ili velik, tvoj prvi glas ide majci. Jer ona ima lijek u svom dodiru, smiraj u svom pogledu i snagu u svojim riječima.
Kada si prljav, kada se spotakneš u životu ili padneš u blato svakodnevnice, opet svi gledaju prema majci – jer majka je ogledalo kuće, ona koja te uči čistoći, redu i dostojanstvu.
Kada pokažeš znanje i kada zablista tvoja kultura, opet će reći: “Tako ga je majka odgojila.” Jer majka je prva učiteljica, ona koja te oblikuje, i na njenim rukama počiva tvoje vaspitanje.
Kada odrasteš i kada dođe vrijeme da tražiš životnog saputnika, srce te nesvjesno vodi onome što liči na tvoju majku – jer ona je bila prvi uzor ljubavi, dobrote i požrtvovanosti.
Majka je to – ona ne žali svoj život, svoje zdravlje, svoje dane i noći. Ona ne traži ništa zauzvrat, a daje ti sve što ima. Majka daje osmijeh i kada je boli, daje snagu i kada je slaba, daje ljubav i kada joj je srce umorno.
Nema jače dove od majčine suze na sedždi, nema plemenitijeg dara od majčine požrtvovanosti. Ona je tvoj početak, tvoj oslonac i tvoja prva i posljednja adresa u životu.
Čuvaj je dok je imaš, grli je dok je pored tebe, pomaži joj dok možeš – jer majka je jedina osoba na svijetu koja će ti oprostiti sve, a i dalje te voljeti više od svog života. ❤️
