Problematika nasilja u porodici: Prijave i pravne posljedice
Nasilje u porodici predstavlja ozbiljan društveni problem koji se, nažalost, javlja u različitim oblicima širom svijeta. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, jedna od tri žene u svijetu doživjela je fizičko ili seksualno nasilje, uglavnom od strane partnera. U nedavnom slučaju, Općinsko državno tužilaštvo u Rijeci, Hrvatska, podiglo je optužnicu protiv 42-godišnjeg muškarca inicijala D.M., koji se suočava s optužbama za porodično nasilje, povredu prava djece i nepoštivanje sudskih odluka. Ova situacija ne samo da ukazuje na pojedinačan slučaj nasilja, već i na širu sliku problema koji pogađa mnoge porodice i društva u cjelini.
Detalji optužnice i nasilno ponašanje
Prema optužnici, D.M. je kontinuirano zlostavljao svoju bivšu suprugu od 2016. do maja 2025. godine, uključujući i vrijeme braka, kao i period nakon razvoda. Ova vrsta nasilja često uključuje verbalne prijetnje i uvrede, koje dodatno pogoršavaju psihičko stanje žrtve. Nažalost, u ovom slučaju, nasilje se nije ograničilo samo na suprugu; D.M. je, prema navodima tužilaštva, također fizički napao svoju četverogodišnju kćerku, što predstavlja jedan od najtežih oblika zlostavljanja koje je teško opravdati ili razumjeti. Ovim činom, nasilnik ne samo da direktno ugrožava fizičko zdravlje djeteta, već i njegovo emocionalno i psihološko blagostanje.
Psihološki i emocionalni efekti
Psihološki efekti porodičnog nasilja su duboki i dugotrajni. Djeca koja su svjedoci nasilja ili su same žrtve teških fizičkih i emocionalnih trauma često pate od različitih mentalnih poremećaja, uključujući anksioznost, depresiju i posttraumatski stresni poremećaj. Ove posljedice mogu trajati kroz cijeli život, utječući na sposobnost djeteta da stvara zdrave međuljudske odnose u budućnosti. U ovom slučaju, D.M. je nastavio s verbalnim zlostavljanjem čak i nakon razvoda, pokušavajući okrenuti djecu protiv njihove majke. Ovakvi postupci dodatno destabilizuju psihološko stanje djece, ostavljajući ih u stanju emocionalne zbrke i bespomoćnosti. Stručnjaci upozoravaju da takva djeca često razvijaju negativne obrasce ponašanja, a neki od njih mogu postati budući počinitelji nasilja, što stvara začarani krug.
Pravne posljedice i zaštitne mjere
Optužnica protiv D.M. nosi sobom ozbiljne pravne posljedice. Prema informacijama iz tužilaštva, osumnjičenom prijeti zatvorska kazna do godinu i šest mjeseci. Tužilaštvo predlaže djelimičnu uvjetnu presudu, koja uključuje šest mjeseci bezuvjetnog zatvora i dodatnu godinu uvjetno, uz probni period od tri godine. Također, obavezno uključivanje u psihosocijalni tretman je ključno, jer to može pomoći u rehabilitaciji i osvještavanju osumnjičenog o ozbiljnosti njegovih djela. Uspostavljanje zaštitnih mjera, poput zabrane pristupa žrtvi, također je esencijalno kako bi se spriječilo daljnje nasilje i osigurala sigurnost žrtava. U ovom kontekstu, važno je napomenuti da pravosudni sistem mora biti spreman na hitno djelovanje kada je u pitanju zaštita najugroženijih, posebno djece.
Važnost prevencije i podrške žrtvama
Kako bi se smanjio broj slučajeva porodičnog nasilja, društvo mora poduzeti korake u pravcu prevencije. Ključna komponenta toga je pružanje podrške žrtvama, kao i edukacija zajednice o pravima i mogućnostima koje imaju. Organizacije koje se bave zaštitom žrtava nasilja igraju vitalnu ulogu u ovom procesu, nudeći pravnu pomoć, psihološku podršku i sigurnosne mjere. U slučajevima poput ovog, gdje su uključena djeca, hitna reakcija i odgovarajuće mjere zaštite su od suštinske važnosti za očuvanje njihovog blagostanja. Također, mediji igraju ključnu ulogu u podizanju svijesti o ovoj problematici, ističući važne resurse i mogućnosti pomoći dostupne žrtvama. Kroz kampanje i obrazovne programe, moguće je destigmatizirati prijavljivanje nasilja i osnažiti žrtve da potraže pomoć.
Potrebne promjene u zakonodavstvu i društvenoj svijesti
Ovaj slučaj jasno pokazuje potrebu za promjenama u zakonodavstvu koje se odnose na nasilje u porodici. Unaprjeđenje zakonskih okvira i strože sankcije za počinitelje su neophodni koraci ka smanjenju ovog problema. Također, važno je podizati svijest o tom pitanju, kako bi se žrtve osnažile da prijave nasilje i potraže pomoć. Uloga medija, obrazovnih institucija i nevladinih organizacija je ključna u ovom procesu, jer mogu pomoći u promjeni percepcije o nasilju i pružanju informacija o dostupnim resursima. Pored toga, edukacija o zdravim odnosima i emocionalnoj inteligenciji trebala bi biti obavezna u školama, kako bi se buduće generacije osnažile da prepoznaju znakove nasilja i razviju pozitivne obrasce ponašanja u međuljudskim odnosima.
U zaključku, slučaj D.M. je još jedan podsjetnik na ozbiljnost problema nasilja u porodici. Potrebno je djelovati na svim nivoima društva kako bismo smanjili broj ovakvih slučajeva i osigurali da svaka žrtva dobije pravdu i zaštitu koju zaslužuje. Borba protiv nasilja u porodici zahtijeva zajednički napor, razumijevanje i hitnu akciju svih članova društva. Samo zajedničkim snagama možemo stvoriti sigurnije okruženje za sve, posebno za najranjivije članove našeg društva.
