Povratak u Nahorevo: Priča o opstanku i sjećanjima
U srcu Sarajeva, samo šest kilometara od Predsjedništva Bosne i Hercegovine, smjestila se mjesna zajednica Nahorevo. Ova zajednica danas nosi oznaku povratničkog mjesta, ali mnogi građani nisu ni svjesni njene bogate i tragične prošlosti. Prije rata, u Nahorevu je živjelo između 100 i 120 porodica, koje su sretno dijelile svoj svakodnevni život. Mnogi od njih bili su angažirani u poljoprivredi, dok su djeca uživala u igri na otvorenom. Nažalost, agresija koja je zadesila ovu zemlju donijela je razaranja i gubitke koji su ostavili trajne ožiljke na životima ljudi.
Ratna dešavanja su odvojila porodice, uništavala infrastrukturu i ostavljala na milost i nemilost mnoge nevine civile. Mnogi mladići su, nažalost, izgubili svoje živote, dok su se oni koji su preživjeli agresiju bili primorani napustiti svoje domove. Povratak nije bio jednostavan, a oštećene kuće su bile samo početak njihove borbe da ponovo izgrade svoj život u Nahorevu. Mnogi su se suočili s traumama koje su ih pratile godinama, dok su drugi pokušavali pronaći način da se integrišu u zajednicu koja je bila zahvaćena ratnim strahotama.
Svjedočenje Mehmeda Muharemovića
Mehmed Muharemović, vijećnik u Općinskom vijeću Centar i aktivni učesnik u procesu povratka, imao je samo osam godina kada je izbijanje rata promijenilo njegov život. U razgovoru za našu emisiju „Mjesto povratka“, Mehmed se prisjeća teških dana rata, kada su mladići poput njega bili meta agresorskih snaga. „Nismo ni završili osnovnu školu. Godina 1992. bila je godina kada su naše sudbine zapečatili vojnici, odvodeći vojno sposobne muškarce u logore i na druga stratišta“, rekao je Mehmed, ističući sličnosti svoje sudbine s onima iz Istočne Bosne, gdje su mnogi prolazili kroz slične horore. Ove uspomene nisu samo lični bol; one su kolektivna trauma koja se prenosi s generacije na generaciju, oblikujući identitet zajednice.
Tokom rata, povratnici su se suočili s jedinstvenim izazovima. Premda su pobjegli iz svoje općine, u stvarnosti su se sklonili samo nekoliko kilometara dalje, što je dodatno otežalo njihovu integraciju. „Bilo je to kao da smo se kretali unutar zatvora, samo nekoliko kilometara udaljeni od naših domova“, prisjeća se Mehmed, dodajući da je situacija bila teška ne samo fizički, nego i emocionalno. Povratnici su se često osjećali kao stranici u vlastitom gradu, dok su se borili s gubitkom identiteta i osjećajem pripadnosti.
Izazovi povratka i zaborava
Nakon rata, povratak u Nahorevo nije bio jednostavan. Mnogi ljudi su se suočili s izazovima obnove svojih domova, ali i svojih života. Povratnici su se vraćali u ruinirane kuće, često bez osnovnih sredstava za život. „Povratak je bio težak proces, i mnogi su se osjećali zaboravljenima od strane vlasti“, naglasio je Mehmed. Kada su se konačno odlučili vratiti, dočekali su ih opustošeni domovi i sjećanja na teške dane koje su proveli u progonstvu. Izvori financijske pomoći bili su ograničeni, a obnova infrastrukture i osnovnih usluga bila je spora, što je dodatno otežalo život povratnicima. Mnogi su se suočili s birokratskim preprekama koje su im otežavale pristup potrebnim resursima.
Mehmed je ukazao i na važnost očuvanja sjećanja na ratne događaje. „Ne smijemo zaboraviti ono što se desilo“, poručuje on, dodajući da je važno educirati mlađe generacije o prošlim događajima kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih tragedija. Njegov lični pristup povratku i obnove života u Nahorevu je inspirativan, jer usprkos svim izazovima, Mehmed i njegovi sugrađani nastavljaju raditi na izgradnji svoje zajednice. Oni vjeruju da kroz obrazovanje i dijalog mogu raditi na pomirenju i izgradnji budućnosti bez ratnih strahota.
Budnost i zajedništvo
Upravo zbog tih teških iskustava, zajednica Nahorevo danas predstavlja simbol otpornosti i zajedništva. Ljudi se okupljaju, dijele svoja sjećanja i rade zajedno na obnovi i napretku. „Svi smo mi vezani za ovo mjesto, i svi želimo da se Nahorevo ponovo izgradi kao prije“, kaže Mehmed, podvlačeći važnost zajedničkog rada i međusobne podrške. Ova povezanost je ključna za socijalnu stabilnost i emocionalno isceljenje zajednice, koja se bori s naslijeđem rata. Kroz inicijative kao što su zajedničke radionice i kulturne manifestacije, stanovnici Nahoreva nastoje obnoviti osjećaj pripadnosti i zajedništva.
Dok se mijenjaju vremena i generacije, važno je ne zaboraviti korijene i sjećanja koja su oblikovala zajednicu. Nahorevo, iako povratničko mjesto, nosi u sebi snagu i volju za opstanak koja može poslužiti kao inspiracija mnogima. Povratnici, poput Mehmeda, nastavljaju graditi svoju budućnost kroz zajedništvo i trud, a njihova priča je podsjetnik na važnost sjećanja i povratka. Njihova borba za opstanak i dostojanstvo u društvu koje se još uvijek bori s posljedicama rata, ispisuje novo poglavlje u istoriji ove zajednice.
