U izvještaju se analizira trenutna politička situacija u Bosni i Hercegovini, s naglaskom na postupke Milorada Dodika i njegovu borbu protiv ustavnog poretka BiH. Dodik, koji je na čelu Republike Srpske, već dugi niz godina pokušava slomiti ustavni poredak, a posljednji koraci koje je poduzeo ukazuju na značajnu eskalaciju njegovih separatističkih težnji. Ove akcije uključuju usvajanje neustavnih zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koji zabranjuju djelovanje državnih institucija kao što su Sud BiH, Tužilaštvo BiH, VSTV i SIPA na teritoriji tog entiteta. Takvi zakoni predstavljaju izravan napad na Dejtonski mirovni sporazum i ustavni okvir BiH. Prema izvještaju, Dodik je sada odlučan u namjeri da provede svoje planove, koji su daleko od konzistentnih, ali se očigledno povezuju s njegovom željom za neovisnošću Republike Srpske.
Dodikov politički cilj, prema izvještaju, jest da postane istorijska ličnost koja je uspjela odcijepiti RS od BiH, što bi mu, međutim, moglo donijeti i lošu reputaciju kao grobaru RS. Režim iz Laktaša navodno ne gubi samo političke bitke, već i ugrožava temeljne interese i stabilnost entiteta. Prvi konkretni koraci koje je poduzeo uključuju izglasavanje zakona koji praktično onemogućavaju rad državnih institucija u RS-u, što bi moglo izazvati krivične prijave i priveđenja za one koji odbiju provesti presude i odluke.
Zbog mogućih konsekvencija, u izvještaju su ponuđena dva moguća scenarija razvoja situacije. U najrealnijem scenariju, ako Dodik i dalje odbija poštovati odluke Ustavnog suda BiH, mogao bi se suočiti s ozbiljnim krivičnim prijavama. Neizvršavanje odluka u tom slučaju postalo bi krivično djelo, za što bi kazna mogla biti najmanje pet godina zatvora. To bi uključilo i sve vladine dužnosnike i poslanike Narodne skupštine RS, koji bi također odgovarali za takve neustavne poteze. Zakonodavne promjene u BiH, uključujući izmjene u Krivičnom zakonu, dodatno pojačavaju odgovornost za napad na ustavni poredak, čime bi svi politički lideri, pa čak i niži službenici, mogli biti procesuirani.
U drugom scenariju, poznatom kao najcrnji scenarij, ukoliko MUP RS dobije naredbu da silom spriječi djelovanje SIPA-e, posljedice bi bile drastične. Takvo ponašanje bilo bi smatrano oružanom pobunom, što bi dovelo do intervencije Oružanih snaga BiH. Ukoliko bi ovaj sukob prerastao u otvoreni oružani sukob između entitetskih i državnih sigurnosnih agencija, takve akcije ne bi bile prepoznate od međunarodne zajednice, a BiH bi bila jedina legalna strana u tom konfliktu. Ovisno o daljnjem razvoju situacije, čak bi moglo doći i do intervencije EUFOR-a i NATO-a u cilju sprječavanja eskalacije nasilja.
Osim toga, izvještaj razmatra i mogućnosti koje bi nastale u slučaju da Srbija pokuša intervenirati u sukob. Iako se u nekim geopolitičkim analizama stvara narativ da bi Dodikov separatizam mogao imati podršku određenih međunarodnih saveznika, stvarnost je puno složenija. Srbija i Rusija mogli bi podržati Dodika, ali se protiveći ovoj politici nalaze mnoge druge međunarodne sile, među kojima se ističu EU, SAD, NATO, Turska i druge muslimanske zemlje. Dodik, dakle, ne bi imao potrebnu podršku za eskalaciju sukoba, jer bi se u tom slučaju našao protiv široke međunarodne koalicije koja bi bila spremna intervenirati.
Dodik se suočava s ozbiljnim političkim i ekonomskim prijetnjama koje bi mogle uslijediti u slučaju njegovih daljnjih poteza. Ukoliko nastavi s neprihvaćanjem odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika, rizikuje daljnje smanjenje investicija u RS, smanjenje plata i penzija, te daljnji pad ekonomije. Brčko distrikt, koji je podijeljen između dva entiteta, mogao bi biti dodatno dodijeljen Federaciji BiH, čime bi entitet RS bio podijeljen na dva dijela, što bi predstavljalo još jedan udar na teritorijalni integritet Republike Srpske.
U zaključku, situacija u BiH je daleko od stabilne, a Dodikove separatističke težnje predstavljaju ozbiljan izazov za ustavni poredak i budućnost BiH. Iako su predviđeni različiti scenariji razvoja događaja, sve opcije ukazuju na političku, pravnu i ekonomsku nestabilnost koja bi mogla izazvati dugoročne posljedice za Republiku Srpsku i cijeli region. U svakom slučaju, međunarodna zajednica ima ključnu ulogu u očuvanju suvereniteta BiH i stabilnosti Balkana.
