U posljednjem incidentu koji je izazvao političke reakcije, predsjedavajuća Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović, najoštrije je osudila čin spaljivanja lutke koja je predstavljala predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, tokom tradicionalnog karnevala u Kaštelima, u blizini Splita. Ovaj događaj nije prošao neopaženo, jer je izazvao široku osudu i negodovanje, s obzirom na to da su organizatori spomenutog karnevala spalili lutku u liku Vučića, što je naišlo na kritike zbog izazivanja političkih tenzija i mržnje prema Srbiji i njenom lideru.
Za Cvijanović, ovaj incident je bio neprihvatljiv, jer je smatrao da bi događaji poput karnevala trebali biti prilika za izražavanje pozitivnih poruka, kao što je jačanje regionalne suradnje i međusobnog razumijevanja među narodima u regionu. Umjesto toga, prema njenim riječima, došlo je do izlivanja mržnje i provociranja tenzija, što smatram primitivnim i odvratnim. Cvijanović je također naglasila kako ovaj čin ne doprinosi ni miru ni zajedničkoj budućnosti zemalja Balkana, već se koristi kao alat za podizanje politiziranih poruka koje potiču međusobno nepovjerenje.
Organizatori karnevala u Kaštelima, međutim, objasnili su da se takav ritual spaljivanja lutke, poznat kao “zapalenje krnje”, izvodi u okviru tradicije koja je usko povezana s običajem iz prošlih godina. Prema njihovim riječima, ovaj čin ima simboličko značenje, jer se tradicionalno izvodi na kraju karnevalske povorke kako bi se spalila lutka koja predstavlja krivca za sve probleme koji su nastali u prethodnoj godini. Iako je ova praksa u mnogim slučajevima samo simbolična, ona često izaziva političke kontroverze, posebno kad je usmjerena prema konkretnim javnim ličnostima, kao što je predsjednik Vučić.
U društvu koje je već podloženo političkim podjelama, takvi simbolički događaji često dolaze s velikim emotivnim nabojem i mogu biti viđeni kao izazivanje novih napetosti između država i naroda. Spaljivanje lutke s likom Vučića, iako pod krinkom tradicije, nesumnjivo ima političke konotacije koje su teško ignorirati. Takvi incidenti često postaju oružje u rukama političkih aktera koji nastoje iskoristiti javni gnjev i dijalog mržnje kako bi ostvarili vlastite političke ciljeve. U ovom slučaju, lutka Vučića simbolizirala je ne samo jednog političkog lidera, već i političke nesuglasice i neprijateljstvo koje postoji između Srbije i Hrvatske, ali i među različitim političkim blokovima unutar same Bosne i Hercegovine.
Iako je cvijanovićeva osuda bila oštra, valja napomenuti da je karneval i dalje održan u skladu s dugogodišnjim tradicijama koje uključuju povorke, maskiranje i zabavu, što je na neki način ignoriralo politički kontekst ovakvih gesta. Tradicionalno, spaljivanje krnje na kraju karnevala ima za cilj simbolički oprostiti sve nevolje i neuspjehe prošle godine, čime se na neki način pokušava obezvrijediti negativnost koja je pratila godinu iza nas. U tom kontekstu, iako se čin može interpretirati kao kritika ili provokacija, istovremeno je i element festivala koji nema uvijek političke pretenzije.
Za mnoge, međutim, ovaj događaj predstavlja neodgovoran čin koji može imati dugoročne političke posljedice. U društvima koja su već pogođena istorijskim traumama i političkim podjelama, ovakvi simbolički gestovi mogu biti shvaćeni kao poziv na djelovanje, koje može dalje pogoršati odnose između zemalja ili čak izazvati nove sukobe. Zbog toga je važno da se slične tradicije prilagode savremenim političkim okolnostima i da se uzme u obzir kako bi takvi događaji mogli biti doživljeni u kontekstu današnjih međunarodnih odnosa.
Za zaključiti, spaljivanje lutke s likom Aleksandra Vučića na karnevalu u Kaštelima u potpunosti je osvježilo političke rasprave u regiji. Dok jedni smatraju da je to neškodljiv i zabavan običaj, drugi to vide kao poticanje mržnje i netrpeljivosti, čime se doprinosi daljnjem političkom razdvajanju. Kako god bilo, takvi događaji ostavljaju dubok politički trag i postavljaju pitanje kako bi tradicije trebale evoluirati u kontekstu modernih političkih stvarnosti.
Na kraju, iako je ovaj incident izazvao brojne političke reakcije, važno je prepoznati da tradicija i politika nisu uvijek kompatibilni u društvima koja nose težak istorijski teret. Spaljivanje lutke s likom predsjednika Vučića na karnevalu može biti shvaćeno kao izraz nezadovoljstva ili kritike, no to također otvara prostor za ozbiljnu refleksiju o tome kako bi se takvi običaji trebali prilagoditi savremenoj političkoj situaciji. U društvu koje teži pomirenju i regionalnoj suradnji, potrebno je raditi na tome da se svi oblici izražavanja javnog gnjeva usmjere na konstruktivan dijalog, a ne na produbljivanje podjela. Ovaj događaj nas podsjeća na odgovornost koju politički lideri i organizatori imaju u oblikovanju javnog mnijenja i političkih odnosa, te na važnost promicanja poštovanja i tolerancije među narodima koji dijele zajedničku prošlost i budućnost.
