U Sarajevu je 12. aprila održana konferencija pod nazivom “Izazovi i rješenja u radu udruženja djece sa poteškoćama u razvoju u BiH”, koja je okupila brojne predstavnike različitih sektora s ciljem razmatranja problema i rješenja u inkluzivnom radu s djecom s poteškoćama. Među govornicima je bio i Adnan Delić, federalni ministar rada i socijalne politike, koji je u svom obraćanju istaknuo da nijedno dijete ne smije biti ostavljeno po strani, naglašavajući potrebu za čvršćim povezivanjem državnih institucija s nevladinim sektorom. Konferencija je, osim razmjene iskustava i ideja, bila i platforma za predstavljanje desetogodišnjeg rada Omladinskog udruženja Dobro djelo, organizatora ovog događaja.
Ministar Delić je otvoreno govorio o neprocjenjivoj ulozi udruženja i organizacija civilnog društva koje, kako je kazao, godinama unazad pokrivaju praznine koje su nastajale zbog sporosti državnog sistema u pružanju socijalnih usluga. Istaknuo je da je upravo zato pokrenut proces izrade Zakona o socijalnim uslugama, kako bi se ova oblast institucionalno uredila, standardizirala i kako bi se omogućilo njeno sistemsko finansiranje na svim razinama vlasti. Prema njegovim riječima, zakon je već u fazi javne rasprave, dok se u međuvremenu pokušava pružiti određena finansijska podrška korisnicima kroz nove transfere, sve do njegovog usvajanja.
Jedna od ključnih poruka koju je ministar poslao jeste da sistem mora pratiti potrebe zajednice, te da je u tome ključna uloga udruženja, ali ne kao zamjene za državni sistem, već kao njegovi partneri. Ova izjava reflektira dublje razumijevanje uloge nevladinog sektora u procesu inkluzije, koji se ne može ostvariti bez koordinacije i međusobnog uvažavanja svih uključenih aktera.
Konferencija je, pored stručnog dijela, imala i snažnu emotivnu dimenziju. U okviru programa, prisutnima je predstavljena autorska monodrama „Ja sa autizmom“, čiji je autor i izvođač Jasmin Salkić. Ova dirljiva izvedba prikazala je ličnu borbu, izazove i unutarnji svijet osobe s autizmom, ostavljajući snažan dojam na sve prisutne. Time je pokazano koliko umjetnost može biti moćan alat u rušenju predrasuda i osvještavanju javnosti o životnim realnostima djece s poteškoćama.
U okviru diskusije koja je uslijedila, pod nazivom “Udruženja kao ključna karika inkluzije – izazovi i rješenja iz perspektive institucija, roditelja, predškolskih ustanova i škola”, vođena je otvorena debata u kojoj su izneseni brojni problemi, ali i konkretne preporuke za poboljšanje saradnje i uslova rada. Učesnici su saglasni da se inkluzija ne može posmatrati kao zadatak samo jednog sektora, već da je potrebna sinergija svih društvenih segmenata.
Tokom diskusije, identificirano je nekoliko ključnih izazova s kojima se udruženja suočavaju:
-
Nedostatak sistemske finansijske podrške za njihove aktivnosti.
-
Nedefinisani zakonski okvir koji bi precizno regulisao njihove uloge i odgovornosti.
-
Nerazvijena saradnja sa obrazovnim i zdravstvenim ustanovama.
-
Nedovoljna edukacija i senzibilizacija javnosti o značaju inkluzije.
S druge strane, predložena su i moguća rješenja koja uključuju:
-
Brže usvajanje Zakona o socijalnim uslugama.
-
Formiranje lokalnih koordinacionih tijela koja bi okupljala institucije, udruženja i roditelje.
-
Organizaciju kontinuiranih edukacija za sve aktere u procesu inkluzije.
-
Jačanje medijske kampanje s ciljem rušenja predrasuda i podizanja svijesti.
S obzirom na prisutnost roditelja, predstavnika škola, vrtića, institucija i samih udruženja, jasno je da se ovakvi skupovi moraju održavati češće kako bi se izgradila stabilna mreža podrške djeci s poteškoćama. Posebna vrijednost ove konferencije leži u tome što nije ostala na pukoj deklarativnoj razini, već je iznjedrila konkretne smjernice za dalji razvoj inkluzivnih politika.
U zaključku, konferencija je još jednom potvrdila da se kvalitetan inkluzivni sistem ne gradi bez prisustva svih relevantnih aktera. Udruženja, kao prva linija podrške na terenu, zajedno sa obrazovnim ustanovama, institucijama i roditeljima, čine okosnicu budućeg modela socijalne pravde u Bosni i Hercegovini. Ministar Delićev stav da nijedno dijete ne smije biti zaboravljeno ne smije ostati samo fraza, već postati smjernica svakog budućeg koraka u stvaranju društva jednakih mogućnosti. Ova konferencija je pokazala da volja postoji – sada je red na institucije da je pretoče u konkretne zakone, resurse i djela.
