Nedavno je u Crnoj Gori izbila velika polemika nakon izjava mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori, Joanikija, koji je tokom liturgije u Crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Lijevče polju, u selu Razboj kod Srpca, javno pohvalio četničkog zločinca Pavla Đurišića. Njegove riječi izazvale su oštru reakciju i odgovor Reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifata Fejzića, koji je odlučio jasno izraziti svoje neslaganje s Joanikijevim stavovima. Fejzić se oglasio na društvenoj mreži X, gdje je istakao da Đurišić nije nikakav heroj, već obična kukavica i zločinac.
Fejzić je naglasio da se Pavle Đurišić ne može smatrati herojem, kako su to pokušali predstaviti neki crkveni krugovi, posebno mitropolit Joanikije. Naime, Đurišić je tokom Drugog svjetskog rata bio visokopozicionirani četnički vojvoda, poznat po svojim brutalnim akcijama, u kojima su stradali brojni civili, među kojima i žene, djeca i starci. Fejzić je, u svom komentaru, podsjetio na izvještaj koji je Đurišić poslao Draži Mihailoviću u kojem je detaljno opisao kako je proveo akciju “potpunog uništavanja muslimanskog življa”, što uključuje masakre nevinih ljudi. U tom izvještaju, Đurišić je naveo da je ubijeno oko 1.200 boraca, kao i 8.000 žena, djece i staraca.
Fejzić je ovom prilikom želio poslati jasnu poruku da takve osobe, koje su odgovorne za brutalna zločinstva, ne mogu biti glorifikovane, niti smatrane nacionalnim herojima, bez obzira na njihovu političku i vojnu poziciju tokom rata. “Pavle Đurišić je običan zločinac i kukavica, a ne heroj,” izjavio je Fejzić, dodajući da je osuda takvih osoba nužna za izgradnju boljeg društva.
U međuvremenu, reakcija crnogorskog reisa dobila je široku podršku od strane dijela javnosti, koja smatra da takvi stavovi trebaju biti izneseni kako bi se spriječilo veličanje ratnih zločinaca. Ovaj incident je izazvao i političku diskusiju o načinima na koje se u današnjoj Crnoj Gori pristupa prošloj istoriji, posebno u kontekstu ratova devedesetih godina, kada su slični procesi glorifikacije ratnih zločinaca bili prisutni.
S druge strane, kritičari Fejzića, ali i šire javnosti, smatraju da bi ovi stavovi mogli dodatno podići tenzije među različitim narodima na Balkanu, pogotovo u Crnoj Gori, gdje su odnosi između različitih etničkih i vjerskih grupa i dalje osjetljivi. Nekima se čini da bi osude ratnih zločinaca i heroizacija pojedinaca kao što je Đurišić mogla samo produbiti međusobnu nesnošljivost.
Fejzić je svojim stavovima očigledno želio poslati jasnu poruku protiv takvih praksi, ali i upozoriti na opasnosti glorifikacije ratnih zločinaca. Veoma je važno da se u društvu uspostavi dijalog o prošlim događajima, ali i da se prepozna i osudi svaka vrsta zločinačkog djelovanja, neovisno o političkim ili vojnim okolnostima. U tom kontekstu, ističe Fejzić, nije dovoljno samo kritizirati zločine, već je nužno i javno osuditi i spriječiti da se takvi pojedinci smatraju herojima.
Ova polemika svakako nije prvi slučaj kada su se crnogorski vladari ili političari našli u sukobu s predstavnicima Crkve Srbije zbog izjava koje uključuju ratne zločince ili vojsku koja je bila odgovorna za brojne zločine tijekom prošlih ratova. U mnogim slučajevima, takve izjave izazivaju duboke podjele u društvu, jer mnogi građani smatraju da bi trebali postojati jasni i čvrsti pravni okviri koji bi spriječili veličanje ratnih zločinaca i njihovih postupaka.
U zaključku, Rifat Fejzić je svojim reakcijama pokazao da nije spreman tolerirati veličanje ratnih zločinaca i pozvao na ozbiljnu osudu svakog oblika takve glorifikacije. U zemlji poput Crne Gore, koja se nalazi na raskršću između različitih etničkih i vjerskih grupa, ovakve izjave mogu imati značajan utjecaj na društvene odnose i pomirenje. Ovaj slučaj ponovno otvara pitanje suočavanja sa prošlošću i načinima na koje se prošlost može objektivno interpretirati kako bi se izgradilo društvo zasnovano na pravičnosti, poštovanju i razumijevanju.
Na kraju, iako je polemika koja se razvila oko izjava mitropolita Joanikija i reakcije Reisa Fejzića izazvala veliki medijski i politički interes, važno je napomenuti da će dalji razvoj situacije ovisiti o tome kako će se društvo u Crnoj Gori odnositi prema prošlim zločinima i načinu na koji se u budućnosti upravlja s tim osjetljivim pitanjima. Pohvale ratnih zločinaca i veličanje njihovih postupaka mogu samo produbiti rane iz prošlosti i otežati proces pomirenja među narodima, dok će odgovorno suočavanje sa prošlim greškama biti ključno za izgradnju stabilnog i jedinstvenog društva. Potrebno je težiti ka tome da se prizna svaka žrtva, da se osude svi oblici zločina, te da se stvore temelji za međusobno poštovanje i suradnju svih građana.
