Kada su se njegovi vršnjaci igrali bezbrižno i uživali u čarima djetinjstva, Muhamed Mahmić iz Kaknja suočio se s jednom od najtežih životnih bitaka – dijagnozom karcinoma. Imao je samo deset godina kada mu je bolest promijenila život iz temelja, ostavljajući neizbrisiv trag na njegovoj svakodnevici, ali istovremeno i oblikujući borca nevjerovatne snage i volje.
Uslijedile su godine obilježene bolom, neizvjesnošću i iscrpljujućim medicinskim tretmanima. Operacije, ciklusi zračenja i hemoterapije ostavili su posljedice na Muhamedovo tijelo koje je tada imalo svega 16 kilograma. Ljekari nisu davali mnogo nade, ali ono što medicina nije mogla izmjeriti bila je njegova unutrašnja snaga. Muhamed je imao srce borca, odlučnost da se ne preda i snagu koja je nadilazila godine.
U bolničkim danima, gdje su zidovi soba često odzvanjali tišinom i strahom, njegova misija je bila jednostavna, ali snažna – vratiti osmijeh na lice svojih roditelja. Ta želja bila mu je najveći motiv. I uspio je.
Danas, Muhamed Mahmić ima 18 godina. Ali to nije samo punoljetstvo – to je simbol njegovog drugog rođenja. Povodom ovog važnog datuma, podijelio je emotivnu objavu na društvenim mrežama, koja je inspirisala hiljade ljudi širom Bosne i Hercegovine.
“Danas punim 18 godina mog drugog života, to jeste 18 godina od kada sam se izliječio od maligne bolesti…”
U tih 18 godina, ostvario je mnogo više nego što bi neko mogao i zamisliti. Završio je osnovnu i srednju školu, diplomirao, magistrirao i zaposlio se. Sve to, kako kaže, zahvaljujući Allahovoj pomoći, kao i ljubavi roditelja, rodbine i prijatelja.
Od 2011. godine aktivan je volonter u Udruženju “Srce za djecu oboljelu od raka”, gdje je sa grupom mladih pod nazivom “mladiCe” radio na brojnim projektima. Među njima se ističe snimanje dokumentarnog filma koji je, uz mentorstvo Zorana Ćatića Zoke, osvojio nagrade na festivalima u Dubrovniku i Sofiji. Također, važan doprinos dali su i kroz otvaranje roditeljskih kuća u Sarajevu i Tuzli – sigurno utočište za roditelje čija se djeca liječe od raka.
Pored toga, Muhamed se aktivno bori za prava osoba koje su preživjele teške bolesti. Trenutno vodi pravnu bitku s Centrom za socijalni rad, jer mu uprkos trajnim posljedicama ne priznaju pravo na 100% invaliditet. Jasno poručuje da nije riječ o povlastici, već o pravdi.
“Drugačiji smo, istina, ali samo po tom što smo borci, pobjednici, i pored svega nismo odustali…”, napisao je.
Na kraju svoje objave, Muhamed najavljuje da je započeo novu životnu borbu prije četiri mjeseca – tešku i ozbiljnu – o kojoj će, kako kaže, tek govoriti.
Priča Muhameda Mahmića nije samo svjedočanstvo o preživljavanju, već i primjer koliko čovjek može postići kada vjeruje, kada se ne predaje i kada u svom srcu nosi nadu. On je simbol nade, borbe i pobjede – ne samo nad bolešću, nego i nad sistemskim preprekama, i izvor istinske inspiracije za sve nas prenosi dijasporainfo.net
