Bosna i Hercegovina se nalazi u jednoj od najtežih političkih kriza od kraja rata do danas, tvrdi profesor međunarodnih odnosa i geopolitike Jahja Muhasilović. Po njegovim riječima, stanje je zabrinjavajuće, jer predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, svojim potezima zapravo već vodi entitet ka faktičkom odcjepljenju.
Konkretno, donošenjem neustavnih zakona koji blokiraju rad državnih institucija na teritoriji RS-a, Dodik je, kako Muhasilović tvrdi, de facto prekršio Dejtonski sporazum. Time se otvorila nova faza – postdejtonska realnost – u kojoj više nije jasno da li Bosna i Hercegovina funkcioniše kao jedinstvena država, ili klizi prema nečemu nalik kiparskom scenariju, gdje formalno postoji jedna država, ali u praksi egzistiraju dvije ili više politički i institucionalno odvojenih cjelina.
Prema Muhasiloviću, jedno od najopasnijih dešavanja u ovom trenutku jeste to što se cijela ova kriza – uključujući i Dodikovo ponašanje – normalizira. Za to posebno krivi Trojku, političku grupaciju koja, kako kaže, „djeluje kao protočni bojler za Čovićeve interese“, jer zapravo pomaže da se ova situacija predstavi kao nešto uobičajeno i politički prihvatljivo.
U slučaju da se trenutni tok stvari ne zaustavi, Bosna i Hercegovina će ostati samo kao ime i članica Ujedinjenih nacija, dok će se na terenu pojaviti tri funkcionalno odvojene cjeline:
-
Republika Srpska, s gotovo potpunom autonomijom,
-
HDZ-ova zona u Federaciji, koja već pokazuje elemente odmetanja,
-
i bošnjačke oblasti, u kojima bi djelovale jedino preostale državne institucije.
Muhasilović posebno upozorava da bi u bošnjačkim sredinama nastavile funkcionisati neke državne službe poput SIPA-e, što bi stvorilo lažnu sliku postojanja države. U stvarnosti, tvrdi on, više od 70% teritorije BiH bi bilo izvan dometa bilo kakvog državnog autoriteta.
Pored toga, predviđa se i mogućnost još težeg raslojavanja, gdje će entiteti imati paralelne političke i izborne strukture.
Prema Muhasiloviću, Dodik neće ići na formalno otcjepljenje jer zna da za to nema podršku međunarodne zajednice, niti pravnu osnovu. Podsjeća na Badinterovu komisiju iz vremena raspada Jugoslavije, čije je mišljenje poslužilo kao temelj za međunarodno priznanje republika, što Dodik u slučaju RS-a nema. Umjesto toga, Dodik sprovodi tihi plan: da RS postane nezavisna unutar BiH, uz prešutni pristanak drugih političkih aktera, a sve bez zvaničnog proglašenja nezavisnosti.
Na tom putu, kako navodi profesor, Dodiku će se prirodno priključiti i HDZ, jer već sada neki kantoni u kojima ova stranka ima većinu otkazuju poslušnost Federaciji BiH. Tako se stvara trojna struktura – svojevrsne kvazirepublike.
Zabrinutost dodatno pojačava činjenica da se, kako kaže, „Beograd de facto već ponaša kao vladar RS-a, dok je Zagreb faktički gospodar Federacije“. To se poklapa s ranijim analizama koje upozoravaju na geopolitičko povlačenje granica unutar Bosne i Hercegovine.
U toj novoj normalnosti, HDZ i SNSD bi imali kontrolu nad ključnim institucijama države, dok bi Bošnjaci bili pod stalnim nadzorom, pritiskom, pa i represijom. Medijski prostor bi bio ograničen, a politička borba obesmišljena.
Muhasilović predviđa da će se kako se izbori budu približavali, lider HDZ-a Dragan Čović sve snažnije zalagati za izmjene Izbornog zakona, i to na način koji odgovara isključivo interesima njegove stranke. Imat će, kaže, instrumente da na to natjera Trojku – kroz:
-
Hapsenja političara,
-
Izazivanje kriza,
-
Otvorene političke ucjene.
Cilj mu je da se osigura da uvijek Hrvat iz HDZ-a bude član Predsjedništva BiH, a želi i potpunu kontrolu nad Centralnom izbornom komisijom (CIK). U slučaju da Dodik uspije progurati novi ustav RS-a, moglo bi se desiti da BiH dobije i dva paralelna CIK-a, što bi potpuno obesmislilo izborni sistem.
U tom scenariju, SNSD bi, osim učešća na zvaničnim izborima, mogao organizirati vlastite izbore unutar RS-a, čime bi se dodatno učvrstila politička i institucionalna odvojenost tog entiteta.
Muhasilović tvrdi da novi Izborni zakon ne koristi samo HDZ-u, već i Dodikovim planovima, jer omogućava etničku podjelu države, čime se dodatno slabi bosanskohercegovačka državnost.
Ističe kako su Trojka, HDZ i SNSD sada povezani u jednu političku simbiozu, gdje Trojka daje legitimitet i olakšava put hrvatsko-srpskom političkom bloku, jer bez nje Bošnjaci ne bi mogli biti zaobiđeni u donošenju ključnih odluka.
Planovi HDZ-a uključuju i tehničke promjene, pa čak i izmjene Ustava, a vjeruje se da bi mogli dobiti podršku Christiana Schmidta, ukoliko to bude u interesu međunarodne zajednice. S obzirom na moguće promjene američke administracije i dolazak novih ljudi u BiH, postoji šansa da se dobije zeleno svjetlo za implementaciju tih izmjena.
Ako se to dogodi, Trojka više neće imati nikakav uticaj, već će služiti samo kao sredstvo za sprovođenje volje HDZ-a. Ako međunarodna podrška dođe, probosanske snage neće imati alate da to zaustave.
Muhasilović zaključuje da je najopasniji aspekt cijele priče to što HDZ i SNSD već mjesecima blokiraju smjenu svojih ministara, jer imaju političke instrumente ucjene, a sve to im je omogućila popustljivost i slabost Trojke.
