Mnogi Bošnjaci su tokom agresije bili su u logorima na području Republike Srpske. Nakon prestanka rata preživjeli logoraši pokušali su tužbama da dobiju odštetu za torture koje su preživjeli u logorima.
Sudovi iz RS-a njihove tužbe su proglasili zastarjelim pa su logoraši, umjesto odštete, prisiljeni plaćati visoke sudske troškove u visini od tri do devet hiljada marka.
Uprkos presudi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz aprila 2018. godine i stava da obavezivanja žrtava ratne torture na plaćanje troškova postupka predstavlja povredu njihovog prava na imovinu i pravično suđenje, sudovi u Republici srpskoj ne prestaju prisiljavati logoraše koji su tužili RS, da plate troškove suda i pravobranilaštva.
Logorašima se uveliko vrši zapljena pokretne imovine, ili im se novčana sredstva odbijaju od plate ili penzije. U sličnoj situaciji je i Kalesijac hadžija Ibro Ramić, profesor praktične nastave u Mješovitoj srednjoj školi Kalesija. Njega je rat zatekao u Šeheru. Zajedno sa nekolicinom svojih komšija zarobljen je i odveden u logor. Bio je, između ostalih, i u logorima Sušica i Batković. Tukli su ga i na različite načine mučili. Prisiljavali su ga da njihovoj vojsci kopa rovove na liniji, da radi na privatnim imanjima.
I danas, umjesto odštete, i Ibro Ramić mora platiti tri hiljade maraka sudskih troškova. Nedavno je bio dobio Rješenje od Općinskog suda Kalesija u kojem je bilo navedeno da će sudski izvršitelji doći da mu zaplijene imovinu. Međutim, nisu došli u naznačeni dan. Ako se Ibro Ramić i ponadao da neće biti od toga ništa, ovih dana mu je došlo novo Rješenje u kojem se navodi da će mu svaki mjesec biti obustavljano pola plate dok ne izmiri sve sudske troškove, pišu Kalesijske novine.
Ibro Ramić je vrlo razočaran.
– Tukli su nas, prebijali, mučili, a sada mi njima moramo platiti. Svi su nas ostavili i digle ruke od nas, i država i advokat koji nas je zastupao. Kada sam dobio presudu, otišao sam kod advokata da vidim šta da se radi, a on me praktično istjerao iz kancelarije. A bio je obećao da će pravdu za nas ganjati do Strazbura – priča Ibro Ramić.
Ibro Ramić od svoje plate izdržava šesteročlanu porodicu. Sa suprugom Nurom ima četiri kćerke. Tri su već završile Behram-begovu medresu u Tuzli, a i četvrta je učenica ove medrese. Dvije već studiraju mašinstvo. Paniraju da i treća kćerka upiše fakultet.
I sa cijelom jednom platom jedva je sastavljao kraj sa krajem. Kako će sada kad mu budu odbijali pola plate, ne zna ni sam.
