Tekstovi koji se trebaju svakodnevno čitati, i preporučivati jedni drugima
Izet ef. Čamdžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zavidovići, na posljednjoj održanoj hutbi na sebi svojstven način govorio je o aktuelnoj situaciji u cijelom svijetu.
Piše: Amir Saletović
Efendija čija su predavanja veoma popularna na društvenim mrežama iskreno je i u nekoliko rečenica sažeo aktuelno stanje.
U jeku alarmantne situacije, u svojoj hutbi efendija Čamdžić između ostalog je kazao kako ni u ovakvoj situaciji nismo svjesni onoga što imamo, ne koristimo ono što nam je podareno…
Evo, da nam neko, sedmica – dvije zatvorske granice, ja bih baš za toliko vremena ostali radosni jer nemamo ni hambara, ni koša, ni podrum i tavani su prazni, njive i livade su nam u šiblju i šikari.
Šta će biti kad ova pandemija prođe? Koliko će fabrika biti zatvoreno, koliko će ljudi ostati bez posla i redovnih mjesečnih primanja, koliko će se država zadužiti… Ko to zna sada?! Predviđanja ljudi koji znaju, onih kojima je to struka, su da će stanje biti teško, i da je na nama svima da uradimo šta možemo kako bismo olakšali sebi i drugima. Na nama je braćo da poslušamo Jusufa a.s. t, da poslušamo savjete struke i učinimo sve što možemo kako bismo poslejdice krize ublažili.
Znao sam i prije, kad bi o zapuštenoj nam i neobrađenoj zemlji govorio, sjetiti se moga rahmetli djeda, koji bi, kada plodove našega mukotrpnog rada ujesen sabere u hambar, koš, tavan i podrum, nama, ponosno i samouvjereno rekao: „Eto djeco, obezbijedili smo djecu hranu za ovu godinu!“. Mi, djeca, neki od nas bijahu mladiću, mi smo tu djedovu konstataciju shvatali, doživljavali nekom važnom viješću.
Danas, i moj rahmetli djed, i ta generacija odgovornih, vrijednih naših domaćina čudila bi se našoj lahkomislenosti. Eto, danas, da nam neko dvije sedmice zatvori granice mi bismo baš za toliko vremena ostali gladni jer nemamo ni hambara, ni koša, podrumi i tavani su prazni, a njive…. pod šibljem i šikarom.
Mi ovdje u ovoj našoj blagodarnoj zemlji Bosni, možemo sami sebe hraniti i od zla braniti. Allah dž.š. nam je blagodati neizmjerne dao. To radeći, sebi hranu proizvodeći, mi sebi obezbjeđujemo i dunjalučko dostojanstvo i ahiretski spas.
Ne uzdajte se u Allaha prije nego što se pouzdate u sebe. U koga se mi poudavamo? Istina je da se vijernik pouzda u Allaha. Ali, kad se Jusuf pejgamber pouzdao u Allaha? Nakon što se pouzdao u svoj trud i svoju zemlju. Izađimo na naše njive. Zasadimo ih, zasijmo ih, obradimo, oživimo našu zemlju. Pa i ako nam to što bude proizvedeno ne bude trebalo, nismo ništa izgubili.
A, šta ako nam bude trebalo, a mi nemamo ni u hambaru, ni u košu, ni u podrumu, ni na tavanu?
Hoćemo li tada pružati naše ruke prema onima koji genocid počinjen nad nama negiraju, i od njih kruha tražiti? Hoćemo li, zbog naše površnosti, neodgovornosti, zbog neslušanja savjeta struke, biti i poniženi i gladni?
hayat.ba
