Stanje u Bosni i Hercegovini ponovno je dospjelo u središte pažnje svjetske javnosti nakon najave redovne polugodišnje sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja je zakazana kako bi se razmotrila trenutna situacija u zemlji. U fokusu su se našli izvještaj visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta, i najavljeno prisustvo Željke Cvijanović, predsjedateljice Predsjedništva BiH, što je izazvalo lavinu političkih reakcija unutar same zemlje.
U svom izvještaju, Schmidt je ukazao na ozbiljan porast političkih tenzija, opisujući period o kojem se raspravlja kao posebno izazovan i destabilizirajući. Njegovo izlaganje pred članovima Vijeća sigurnosti pratiće i nastup Željke Cvijanović, čije je prisustvo samo po sebi otvorilo brojna pitanja i izazvalo razna tumačenja među domaćim političarima.
Jedan od ključnih problema koji se ističe u vezi s njenim učešćem jeste stav koji Cvijanović zastupa – otvoreno je najavila da neće govoriti u ime cijele Bosne i Hercegovine, što mnogi smatraju neprihvatljivim s obzirom na njen status u državnom Predsjedništvu. Taj stav je, prema ocjenama brojnih političkih aktera, dodatno pogoršao postojeće političke podjele.
Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH, naglasio je kako su članovi Vijeća sigurnosti UN-a vrlo dobro upoznati s uzročnicima krize u BiH, te izrazio nadu da će Cvijanović, iako skeptičan, predstavljati interese države, a ne entitetskih politika. S njim se u tonu saglasio i bivši diplomata Zlatko Dizdarević, koji je ocijenio da BiH na međunarodnom planu pati od vlastite političke nevažnosti, što međunarodna zajednica vješto koristi ne intervenirajući odlučno.
U međuvremenu, vladajuće strukture u Republici Srpskoj pružaju punu podršku Cvijanović, ističući kako je njeno prisustvo na sjednici veliki politički uspjeh. Srđan Mazalica, poslanik SNSD-a, rekao je da će njeno izlaganje prenijeti “našu istinu” i da trenutak njenog izlaganja ide u korist Republike Srpske.
Sa druge strane, opozicioni glasovi iz RS-a nude potpuno drugačiji pogled:
-
Nebojša Vukanović, predstavnik opozicije u Narodnoj skupštini RS, tvrdi da se kompletno društvo u BiH sistemski urušava, te da institucije sve više postaju podređene volji jednog čovjeka.
-
On navodi da trenutna kriza nije plod međunarodne intervencije, već direktna posljedica politike koju provodi Milorad Dodik i njegova stranka.
I dok se unutar Republike Srpske vodi politička borba između vlasti i opozicije, političari iz Federacije BiH ukazuju na neophodnu ulogu međunarodne zajednice. Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, istakao je važnost realnog sagledavanja izazova i potrebu da se izbjegne unitarizam, ali i secesionizam. Njegova izjava ukazuje na potrebu za ravnotežom između entitetskih i državnih interesa.
Edin Forto, ministar prometa i komunikacija, naglasio je da se SNSD ne može smatrati partnerom, dok je Safet Kešo, parlamentarac iz SDA, bio još izravniji rekavši da nema mogućnosti za dogovor s Dodikom s obzirom na njegove pokušaje rušenja ustavnog poretka BiH.
Kada se sve ove izjave sagledaju, jasno se vidi da BiH ulazi u novu fazu političkog previranja, a sjednica Vijeća sigurnosti UN-a se nameće kao ključni trenutak. Međutim, uprkos važnosti tog događaja, većina političkih komentatora skeptična je u pogledu konkretnih rezultata.
Zlatko Dizdarević otvoreno tvrdi da od zasjedanja neće biti nikakvih značajnih posljedica. Po njegovom mišljenju:
-
Svaka strana će izlaganja tumačiti na svoj način.
-
Tumačenja će izazvati dodatne nesuglasice i podjele.
-
Takvo stanje će dodatno produbiti postojeću političku mržnju.
Na kraju, cijela situacija još jednom pokazuje koliko je politički sistem BiH krhak i podložan unutarnjim sukobima. Umjesto da se sjednice međunarodnih institucija koriste za usaglašavanje i izgradnju konsenzusa, one sve češće služe kao platforme za produbljivanje podjela.
Ukratko, aktuelna politička scena u BiH ogoljava nekoliko ključnih problema:
-
Nesposobnost političkih lidera da se dogovore o temama od državnog značaja.
-
Instrumentalizacija međunarodnih institucija za unutarpolitičke ciljeve.
-
Uporno ignorisanje suštinskih reformi u korist pukog političkog nadmetanja.
I dok se pažnja svjetske javnosti povremeno okreće prema BiH, pravo rješenje mora doći iznutra – ali samo ako postoji stvarna volja da se krene putem dogovora i odgovornog upravljanja državom.
