Tužilaštvo Bosne i Hercegovine donijelo je odluku koja je izazvala mnogo pažnje u javnosti, a riječ je o izdavanju naredbe za hapšenje visokopozicioniranih političara iz Republike Srpske. Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je naredba za hapšenje Nenada Stevandića stigla tek dan nakon njegovog povratka iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu. Dokument koji je procurio u javnost jasno potvrđuje da je ovu naredbu potpisao državni tužilac Dubravko Čampara, a njegova reakcija, prema mnogima, dolazi sa zakašnjenjem.
Na osnovu člana 35. Zakona o krivičnom postupku BiH, tužilac Čampara je izdao naredbu kojom nalaže svim policijskim agencijama u zemlji – uključujući Graničnu policiju BiH, SIPA-u, MUP Republike Srpske, Federalnu upravu policije i Policiju Brčko distrikta – da bez odlaganja liše slobode i privedu pred Sud BiH trojicu osumnjičenih: Nenada Stevandića, Milorada Dodika i Radovana Viškovića.
Ova naredba datirana je na 20. mart, dok je poznato da je Stevandić u BiH ušao dan ranije, 19. marta. Prema izvještajima, prilikom prelaska granice nije bio zaustavljen niti je protiv njega tada bilo sprovedeno hapšenje. Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA) prethodno je obavijestila Tužilaštvo o njegovom ulasku u zemlju, ali iz nejasnih razloga, reakcija tužioca uslijedila je tek dan kasnije.
Prema sadržaju naredbe, Sud BiH je još 12. marta izdao rješenje kojim je odredio pritvor za trojicu pomenutih zvaničnika. Uz to, Sud je dao nalog za njihovo hapšenje i raspisivanje potjernice. Tužilaštvo je u naredbi navelo nekoliko ključnih razloga za pritvor:
-
Postoji osnovana sumnja da su Milorad Dodik, Radovan Višković i Nenad Stevandić počinili krivično djelo napada na ustavni poredak.
-
Postoji rizik od bijega (član 132. stav 1. tačka a) Zakona o krivičnom postupku BiH).
-
Mogu utjecati na svjedoke (tačka b).
-
Postoji opasnost od ponavljanja krivičnih djela (tačka c).
Ono što dodatno izaziva pažnju jeste da je, i pored jasne naredbe Suda BiH, Tužilaštvo BiH svoju odluku proslijedilo policijskim agencijama tek 20. marta. Time su stvoreni uslovi da Stevandić nesmetano pređe granicu dan ranije, bez suočavanja sa zakonskim posljedicama.
U sistem evidencije SIPA-e, centralna potraga za ovim trojcem navodno je unesena tek 21. marta, što dodatno potvrđuje sporost reakcije nadležnih institucija. Ovaj vremenski period od osam dana između odluke Suda BiH i naredbe Tužilaštva otvara prostor za brojne spekulacije o razlozima kašnjenja i mogućim propustima.
Nenad Stevandić se nakon povratka u BiH obratio medijima, izjavivši da ga niko nije zaustavio prilikom ulaska u zemlju. Uz to, naglasio je da se trudio da svojim djelovanjem ne ugrozi nikoga, aludirajući vjerovatno na aktuelna politička i sigurnosna dešavanja.
Ova situacija otvara brojna pitanja u javnosti, posebno kada se uzme u obzir složen politički trenutak u Bosni i Hercegovini. Naredba za hapšenje ključnih političkih lidera iz Republike Srpske, i njena zakašnjela realizacija, mogla bi imati dalekosežne posljedice, kako na unutrašnje političke odnose, tako i na povjerenje javnosti u institucije.
Nadalje, postavlja se pitanje efikasnosti i koordinacije među ključnim državnim organima, posebno kada su u pitanju osjetljive sigurnosne i političke odluke. Ovakvi slučajevi dodatno naglašavaju potrebu za većom transparentnošću i odgovornošću unutar pravosudnog sistema.
U narednom periodu biće ključno vidjeti kako će se ova situacija razvijati – da li će nadležne institucije preduzeti dodatne mjere i kako će politički akteri iz Republike Srpske reagovati na postupke državnog Tužilaštva. Nesumnjivo je da će naredne sedmice donijeti nove tenzije na političkoj sceni BiH, a pravosudni organi će biti pod dodatnim pritiskom javnosti da pojasne razloge za ovako sporo sprovođenje zakonskih odluka.
Ova situacija takođe baca dodatno svjetlo na ulogu međunarodne zajednice, koja pomno prati dešavanja u Bosni i Hercegovini. Reakcije koje će uslijediti, kako od strane stranih ambasada, tako i od međunarodnih organizacija, mogle bi imati veliki uticaj na dalji tok događaja. Jasno je da će svaki potez domaćih pravosudnih i policijskih institucija biti pod budnim okom, a njihova sposobnost da profesionalno i nepristrasno sprovedu pravne procese postat će ključni test za pravnu sigurnost i političku stabilnost države. U konačnici, pitanje vladavine prava u BiH ponovo se nalazi u centru pažnje, a ishod ove situacije mogao bi oblikovati političku scenu za godine koje dolaze.
