Sabahile pri kahvi u nas na čardačiću veli mi Fata:
-Moj Uzeire što sam ti se nasekirala, zove me iza akšama ona tvoja rodica Sabaheta iz Visokog i veli: “Moja Fatma hanuma što nas ona naša rodica Buba bruka, lijepi slike po Fejzbuku, haman gologuza. Recider Uzeiru, obruka i nas i sebe i familiju nam svu.”
-Ne bruka ona ni nas ni familiju neg samu sebe. Ne mereš se ti stidit za drugog, ako imate isto prezime niste svi isti, vazdan je i u najboljim familijama bilo izroda.
Sjetih se kad smo ono bili u Holandiji, veli meni Omer od Amsterdama: “Uzeire, ovde su ti se Bosanci pokazali kao najbolji od svih stranaca, a Holandija ti je puna stranaca. Djeca dobro uče, sve fakultete završavaju i dobivaju fine poslove. Ko god gdje radi od naših najbolji je u svom poslu. Najmanje Bosanaca je na socijali, biva na trošku države.”
Aferim, reko, i bi mi plaho drago što smo mi Bosanci taki.
“Al ima ih što neće da rade, nisu završili školu, kradu i brukaju nas sviju.” Veli Omer i ko da se zastidi svojih riječi, a još više onih o kojima je govorio.
-Bome ne brukaju vas neg sami sebe i svoje roditelje., Rekoh tad njemu baš ko Fati sabahile pri kahvi u nas na ćardaćiću.
-Deder ti izmrvi hljeba pa turi malo na pendžer vrabcima. Hem su se smrzli, hem će pokrepat od gladi. Sevap je.
Uzeir Hadžibeg
Foto: Facebook, hadžija Džabija
senzor.ba
