Tragedija koja je potresla porodicu: Smrt male Nine
Smrt djeteta je jedna od najstrašnijih tragedija koju roditelji mogu doživjeti. Ova priča o maloj Nini, koja je preminula u svom šestom mjesecu života, duboko je uznemirila cijelu zajednicu. Njena majka, Marija Rakić, i dalje se bori s nevjericom, tugom i osjećajem praznine koja je ostala nakon gubitka svoje nedužne bebe. “Tražim je svuda, u snovima i na javi, ali je ne mogu pronaći,” kaže Marija, dok joj suze teku niz lice. Njena tuga nije samo lična, već se dijeli s cijelom zajednicom koja je bila svjesna malene Nine i njenog osmeha.
Nina je bila zdravo i veselo dijete, poznato po svojim osmijehima i radosnim ispjevima. Svojim malim rukama često je dodirivala svijet oko sebe, a njen smijeh bio je poput melodije koja je donosila sreću svima u njenoj blizini. Ipak, 24. juna, sve se promijenilo. Ujutro je počela povraćati, što je izazvalo zabrinutost kod roditelja. Otišli su kod pedijatra, gdje su dobili preporuku za bolnicu “Stefan Visoki”. Tamo su joj uzeli krv i pružili infuziju, ali su rezultati bili beznačajni. Iako je stanje malene Nine bilo alarmantno, otpušteni su kući s uvjerenjem da će se sve uskoro normalizirati. Ova situacija je u mnogim slučajevima izazvala sumnju u sposobnost zdravstvenih radnika, posebno kada je stanje pacijenata kritično.
Neprihvatljiva agonija
Nakon povratka kući, Nina se pogoršala. Uveče je imala temperaturu od 39,1 stepen, što je bio još jedan signal za uzbunu. Ponovo su je odveli u bolnicu, gdje je Marija naišla na nezainteresovanu doktorku. “Ispričala sam joj sve, a ona je jednostavno nastavila svojim putem,” sjeća se Marija, naglašavajući koliko je osjećala nemoć. Čekajući skoro dva sata na pregled, stanje njihove kćerke postajalo je sve kritičnije. Ova agonija nije bila samo fizička; bila je i emocionalna, jer su roditelji osjetili kako im prolazi vrijeme u kojem bi mogli spasiti svoje dijete.
Medicinsko osoblje nije moglo pronaći venu, a Nina je neprekidno plakala. Marija je očajnički molila da je pošalju u Beograd, ali je njihovo traženje odbijeno. Ova situacija je pokazala ne samo nedostatak empatije, već i ozbiljne propuste u sistemu zdravstvene zaštite. Nakon dugog čekanja, napokon su joj pronašli venu i dali infuziju, ali je njeno stanje i dalje bilo loše. U jednom trenutku, Nina je prestala da diše. “Započela je reanimacija, a onda su je transportovali za Beograd,” prisjeća se Marija, a u njenom glasu čuje se duboka tuga i nemoć. Ova situacija je izazvala brojne rasprave o potrebi za reformama u hitnoj medicinskoj pomoći i načinu na koji se brine o najmlađima.
Istraga i pravda
Nina je, nažalost, preminula dok su je pokušavali reanimirati u bolnici “Tiršova”. Prema nekim izvorima, dijete je umrlo u sanitetu na putu do bolnice. Marija se sjeća da je cijelo vrijeme gajila nadu da će sve biti u redu, ne želeći da povjeruje da se tako nešto može dogoditi njenom djetetu. “Ovo je 2025. godina, djeca se razboljevaju, ali ne umiru. Vjerovala sam lekarima,” objašnjava očajna majka. Ovaj gubitak je postao simbol ne samo lične tragedije, već i šireg problema sa zdravstvenim sistemom, koji je često okrivljen za neadekvatnu zaštitu najosjetljivijih članova društva.
Više javno tužilaštvo u Smederevu, koje vodi slučaj, započelo je predistražni postupak. Pribavljena je cjelokupna medicinska dokumentacija, te je naložena obdukcija. Institut za sudsku medicinu u Beogradu provodi medicinsko veštačenje s ciljem utvrđivanja uzroka smrti i eventualne odgovornosti medicinskog osoblja. “Nalazi obdukcije su dostavljeni, ali rezultati vještačenja još uvijek nisu poznati,” dodaje tužilaštvo, oslanjajući se na proceduru koja će odrediti daljnje korake. Ova istraga bi mogla imati dalekosežne posljedice za medicinsko osoblje, ali i za sistem zdravstvene zaštite, koji se suočava s kritikama.
Gubitak male Nine ostavio je dubok trag ne samo na njenu porodicu, već i na cijelu zajednicu. Marijina borba za pravdu i istinu o smrti njene kćerke postaje simbol nade i potreba za unapređenjem zdravstvenog sistema. Dok se čekaju rezultati, roditelji iz cijele zemlje prate ovaj slučaj, nadajući se da će se nešto promijeniti kako bi se spriječile slične tragedije u budućnosti. “Želim da znamo šta se tačno desilo i da se osigura da se ovako nešto nikada više ne ponovi,” izjavila je Marija, srce joj je ispunjeno tugom, ali i odlučnošću da se bori za pravdu. Ova situacija nas podsjeća na važnost odgovornosti svih onih koji rade u zdravstvenom sistemu, koji moraju biti svjesni da su životi pacijenata, posebno malih djece, u njihovim rukama.
