Pitanje uloge i pristupa Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini ponovo je u fokusu nakon što je objavljeno da zemlja trenutno nema imenovanog ambasadora u Sarajevu. Ova situacija izazvala je niz spekulacija i reakcija, posebno među političkim i medijskim krugovima bliskim HDZ-u BiH, koji su putem svojih kanala izrazili zabrinutost mogućim promjenama u vanjskoj politici SAD-a. Međutim, kako tvrdi politički analitičar Gordan Radić, smjena administracija u Washingtonu ne mora nužno značiti značajne promjene u američkoj politici prema BiH.
U emisiji koju je priredila RTVHB, medij naklonjen HDZ-u, iznesene su tvrdnje o mogućem zaokretu ka manje intervencionističkoj i više demokratski orijentiranoj politici. Kao pozitivan primjer navodi se nedavna objava američke ambasade u kojoj se ističe pravo na slobodno izražavanje mišljenja, što je ocijenjeno kao demokratski iskorak.
Radić, stručnjak za sigurnost, objašnjava da američka praksa komentiranja političkih zbivanja u zemljama domaćinima nije neuobičajena i da je u skladu s temeljima američkog ustava. Po njegovom mišljenju:
-
Sloboda govora, zajamčena Prvim amandmanom, ključna je za razumijevanje ovakvih diplomatskih stavova.
-
Demokratski standardi podrazumijevaju uključivanje različitih mišljenja, čak i onih koji odstupaju od dominantne političke linije.
Posebnu pažnju izazvao je nastup novinara Zorana Krešića, koji je javno iznio da je tokom mandata bivšeg ambasadora Michaela Murphyja došao u sukob sa američkom ambasadom. Naime, Krešić tvrdi da je, nakon što su njegovi komentari bili negativno ocijenjeni iz ambasade, odlučio poslati identično pismo na adrese dvadesetak američkih kongresnika i nevladinih organizacija. Prema njegovim riječima, rezultat tog postupka bila je snažna kritika Murphyjevog ponašanja, izrečena od strane službenika iz kongresnog ureda, koji mu je navodno rekao da time narušava osnovne američke vrijednosti.
Krešić nadalje izražava sumnju u uspješnost dosadašnjeg američkog intervencionizma u BiH. Po njemu, pretjerano miješanje SAD-a u unutrašnje političke procese nije donijelo željene rezultate, već je samo zamaglilo stvarne probleme. On smatra da su mnogi problemi u zemlji godinama gurani pod tepih, a današnje političke krize su rezultat takvog pristupa.
Ističe da se rješenje ne može svesti na smjenu jedne osobe ili pojedinačne odluke međunarodne zajednice. Umjesto toga, Krešić poziva na otvoren i inkluzivan dijalog, u kojem će svi akteri u zemlji moći slobodno izraziti svoje stavove i potrebe. Kako kaže: “Suština demokratije je da se razgovara. Ako ne govorimo o stvarima koje nas muče, problemi će ostati.”
U analizama se spominje i potencijalna korist od povlačenja SAD-a iz pozicije dominantnog političkog arbitra. Takav scenarij mogao bi otvoriti prostor za:
-
Veći unutrašnji dijalog među političkim subjektima u BiH;
-
Ravnopravnije odnose među konstitutivnim narodima;
-
Manju ovisnost o međunarodnim tutorima, što bi moglo ojačati institucije.
Međutim, Radić upozorava da iako se predsjedničke administracije mijenjaju, temeljni ciljevi američke vanjske politike ostaju uglavnom isti. Tako, iako je predsjednik Joe Biden naslijedio drugačiju politiku od prethodnika Donalda Trumpa, to ne znači da će se desiti radikalni zaokreti u pristupu SAD-a prema Balkanu.
U kontekstu imenovanja novog američkog ambasadora, Radić zaključuje da je prerano za prognoze, ali napominje da će smjer buduće politike ovisiti i o personalnom izboru i o širem vanjskopolitičkom okviru.
Iako novinari i analitičari bliski HDZ-u žele vjerovati da bi nova administracija mogla usvojiti drugačiji kurs, činjenice zasad govore drugačije – američka politika se temelji na dugoročnim interesima, a ne na privremenim diplomatskim kadrovima.
Zaključno, ova polemika otkriva duboku podjelu u percepciji međunarodne uloge u BiH. S jedne strane, imamo kritičare koji traže manje uplitanja i više domaćeg dijaloga, dok s druge strane stoje oni koji i dalje očekuju snažnu potporu i direktne intervencije iz Washingtona. U svakom slučaju, jasno je da se politička klima u BiH neće smiriti bez stvarnog, otvorenog i međusobno uvažavajućeg razgovora, što i Krešić i Radić, iako iz različitih pozicija, zapravo istovremeno i naglašavaju.
Hvala vam na čitanju!
