Jedan moj rođak se razbolio. Bio je u komi 3 godine. Ima dobru djecu. Poslije svega dobio je upalu pluća pa su mislili da je to smrt. Došli su u bolnicu i stalno uz njega bili. Zašto ste uz njega stalno? – Kako bi ga podsticali na šehadet. Dvije sedmice su uz njega. Dan i noć. Iz dobročinstva prema njemu.
Najbolje što za roditelje možeš uraditi je da budeš razlog njihovog ulaska u džennet. Je li tako? Nema boljeg dobročinstva. Uglavnom, jedan dan je došao njihov rođak da ih posjeti. Dobar neki čovjek, kao ovaj, želi da ih ručkom počasti. Dođite na ručak, neće ništa biti. Pola sahata pa se vratite.
Bojimo se da otac ne umre. Neće inšallah u ovih pola sahata umrijeti. Kaže njegov sin: “Kada smo sjeli za sofru”, a prije nego smo otišli oporučili smo medicinskoj sestri koja je bila hinduskinja, rekli su joj: “Ako primjetiš nešto na ocu odmah zovi na ovaj broj. Odmah zovi kako bi došli.” Kaže ovaj brat: “Sam što smo sjeli za sofru kad sestra zove i kaže: ‘Poslušaj, otac umire, poslušaj!’, a on izgovara “ešhedu en la ilahe illellah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, ponovio je to 3-4 puta dok mu duša nije izašla.”
Nakon toga njegov sin kaže: “Saznao sam da je moj Gospodar milostiviji prema Svojim robovima od mene.” Ne misli da ti nešto možeš napraviti. Moj Gospodar će ti se smilovati ako se Njemu okreneš.
Preuzeto sa: glasbosanski.ba
