Njemačka Politika Prema Srbiji: Izazovi i Očekivanja
U posljednjim godinama, Njemačka se profilirala kao ključni igrač na političkoj sceni Balkana, posebno kada je u pitanju stabilnost i sigurnost u regionu. Njemačka politika, kroz različite administracije, od Angele Merkel do trenutnog kancelara Olafa Scholza, usmjerena je prema podršci predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji se percipira kao faktor stabilnosti. Međutim, postavlja se pitanje koliko će ovaj odnos trajati, s obzirom na sve prisutnije kritike koje dolaze iz Berlina.
U prošlosti, Vučićeva vlada je bila podržana zbog njegovih napora u normalizaciji odnosa s Kosovom i kontrolisanju Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, koji često izaziva tenzije unutar Bosne i Hercegovine. Njemačka, kao najveći strani ulagač u Srbiji, također ima ekonomski interes u ovom odnosu, što dodatno komplikuje situaciju. Jedan od ključnih aspekata ove suradnje je i eksploatacija litija u dolini Jadra, koja predstavlja važan resurs za energetsku tranziciju u Njemačkoj. Ova ulaganja su od velikog značaja za njemačku industriju, koja teži smanjenju emisije ugljen-dioksida, a litij je ključna komponenta za baterije električnih vozila.
Međutim, posljednjih mjeseci, Njemačka politika pokazuje znakove rezervisanosti prema Vučićevoj vladi, posebno u svjetlu masovnih protesta u Srbiji. Ovi protesti, koji su započeli u novembru prošle godine, imaju za cilj smjenu trenutne vlasti i ukazivanje na autoritarne tendencije u Vučićevoj vladavini. Njemačka, koja tradicionalno podržava demokratske procese, izgleda da polako gubi strpljenje, što se može iščitati iz sve učestalijih kritika na račun srbijanskog predsjednika. Ključne tačke ovih protesta uključuju pozive na slobodu medija, smanjenje korupcije i poštivanje ljudskih prava, što dodatno otežava Vučićevoj vladi da opravda svoju poziciju pred međunarodnom zajednicom.
Jedna od ključnih tačaka sukoba između Njemačke i Vučića bila je njegova nedavna posjeta Pekingu, gdje se susreo s autokratima poput Vladimir Putin i Xi Jinping. Ovaj susret je izazvao negodovanje u Berlinu, posebno nakon što je Friedrich Merz, lider njemačke konzervativne stranke CDU, nazvao Putina “najvećim ratnim zločincem današnjice.” Takvi potezi izazivaju zabrinutost u Njemačkoj, koja se boji da bi Vučićevo sve bliže povezivanje s autoritarnim liderima moglo umanjiti napore za stabilizaciju Balkana i približavanje EU. Njemačka strana se također plaši da bi ovakvi kontakti mogli naglasiti Vučićevu sklonost ka autokratskim režimima, što bi moglo utjecati na njegovu sposobnost da vodi Srbiju ka evropskim integracijama.
Potpredsjednik parlamentarne grupe za Jugoistočnu Evropu iz redova CDU-a, Michael Brand, naglašava da se Srbija pod Vučićem sve više udaljava od evropskih vrijednosti i čvrsto vezuje uz autokratske režime. Brandove kritike su jasne: Vučić mora shvatiti da njegovo ponašanje, uključujući uvrede upućene OHR-u i Evropskom parlamentu, neće proći bez posljedica. Njemačka i Brisel trebaju preispitati svoju podršku Vučiću, posebno kada se uzmu u obzir njegovi potezi koji ugrožavaju regionalnu stabilnost. Ovakva retorika može dodatno otežati Vučićevoj vladi da održi svoj trenutni nivo podrške iz EU, što bi moglo dovesti do još većih unutrašnjih pritisaka.
Na drugoj strani, stranka Zelenih, iako nije u vladajućoj koaliciji, i dalje može utjecati na njemačku vanjsku politiku. Izvjestilac stranke za zapadni Balkan, Boris Mijatović, optužio je Vučića da pokušava suzbiti proteste silom, što dodatno komplikuje situaciju. Njemačka opozicija, posebno stranka AfD, ima drugačije poglede na trenutne događaje. Član AfD-a, Alexander Wolf, ističe da bi se trebali izbjegavati usporedbe s nacizmom i da je uzrok problema na Balkanu kompleksniji od samih izjava Vučića i Dodika. Ovakva raznolika mišljenja unutar njemačkog političkog spektra ukazuju na to da Njemačka, kao država, ne može imati jedinstven pristup prema Balkanu, što dodatno otežava formulaciju dosljedne politike.
Wolfov stav naglašava kako Bosna i Hercegovina ne može opstati kao centralizovana država, te da sve strane, uključujući Bošnjake, trebaju osigurati prava manjinskih naroda. Njegova izjava da Dodik, kao demokratski izabran predsjednik Republike Srpske, zaslužuje poštovanje, dodatno pokazuje podjele unutar njemačkog parlamenta o pitanju Balkana. Ove različite perspektive ukazuju na to da su odnosi između Njemačke i Srbije, kao i cijelog Balkana, daleko od jednostavnih i da će zahtijevati pažljivo balansiranje interesa. Njemačka će stoga morati pronaći način da navigira kroz ove složene političke dinamičke, kako bi održala svoju poziciju kao ključnog igrača na Balkanu i osigurala buduće stabilnosti u regionu.
