Uvod
U posljednjim sedmicama, njemački mediji sve više pažnje posvećuju političkim tenzijama u Bosni i Hercegovini, fokusirajući se prvenstveno na separatističku retoriku i aktivnosti predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Kroz analize i komentare najistaknutijih njemačkih listova i političkih figura, jasno se ocrtava zabrinutost evropske zajednice zbog potencijalnih posljedica Dodikove politike po stabilnost Bosne i Hercegovine i šireg regiona Zapadnog Balkana. Njemački mediji otkrivaju kako se ova borba ne vodi samo unutar domaćih okvira, već ima odjeke i u međunarodnoj politici, uključujući i sigurnosnu misiju EUFOR-a.
Razrada
Njemačka državna ministrica za Evropu, Anna Lührmann, iz redova Zelenih, u intervjuu za Der Spiegel otvoreno je progovorila o svojoj nedavnoj posjeti Banjoj Luci, koju je doživjela kao pokušaj podrške običnim građanima Republike Srpske. Međutim, njena izjava da “mi stojimo na strani naroda RS” ne znači i podršku političkom rukovodstvu, osobito ne Miloradu Dodiku. Ona ističe kako Dodik gura svoju separatističku agendu sve agresivnije, šireći etničku mržnju, kršeći ustavne norme i pokušavajući da destabilizira državni aparat, prisiljavajući državne službenike da se priklone entitetskim institucijama.
Zbog toga su Njemačka i Austrija uvele ciljane sankcije, koje obuhvataju:
-
zabranu ulaska u navedene zemlje za odgovorne pojedince,
-
ekonomske mjere s ciljem odvraćanja od daljnje destabilizacije,
-
isključenje sankcionisanih osoba iz međunarodnih foruma.
Ministrica je naglasila da te mjere nisu usmjerene protiv običnih građana, već isključivo protiv onih koji svojim djelovanjem ugrožavaju državni poredak.
Zabrinjavajuće su i okolnosti pod kojima je Lührmann morala napustiti Banju Luku. Nakon što je najavljena i dočekana od strane policije, situacija se brzo promijenila – policija RS joj je sugerisala da napusti grad, na kraju joj je rečeno da više ne mogu garantovati njenu sigurnost, te je proglašena personom non grata.
Ovaj potez izazvao je burne reakcije. Njemački komentator Erich Rathfelder, u svom tekstu za Tageszeitung, ističe da se Dodik ovim činom otvoreno suprotstavlja evropskim vrijednostima i pokazuje prezir prema Njemačkoj kao državi. Posebno je istaknuto njegovo ponašanje na međunarodnoj sceni, gdje je pokušao, uzaludno, prikazati se kao prijatelj Jevreja, prisustvom na konferenciji posvećenoj Holokaustu. Međutim, istoričari i intelektualci poput Bernarda-Henrija Lévyja prepoznaju njegovu stvarnu agendu i podsjećaju na zločine počinjene nad Bošnjacima u periodu 1992–1995.
Dodik svoju političku budućnost pokušava vezati za antievropske sile, računajući na podršku figura poput Trampa i Putina. Njegov otvoreni antinjemački narativ ima duboke korijene, a pokušaj da se poveže s osjećanjima iz Drugog svjetskog rata otkriva njegove političke metode – manipulaciju istorijom i emocijama.
Frankfurter Allgemeine Zeitung također se bavi ovim pitanjem u članku “BiH pod pritiskom”, gdje novinar Michael Martens pojašnjava da Dodik više od decenije prijeti raspadom BiH, nazivajući je “državom na papiru”, “vještačkom tvorevinom” i “monstrumom od države”. Iako Republika Srpska postoji u okviru međunarodno priznate BiH, Dodik nastoji tu činjenicu ignorisati i voditi entitet ka faktičkoj nezavisnosti, iako nije jasno želi li RS kao nezavisnu državu ili kao dio Srbije.
Autor ističe i važne historijske momente, poput odluke Narodne skupštine RS iz 2021. da se prekinu institucionalne veze s državom, čime su stvoreni paralelni sistemi za:
-
poreznu upravu,
-
pravosuđe,
-
sigurnost i odbranu.
Zbog ovih poteza, SAD su 2022. uvele sankcije Dodiku i njegovim saradnicima. Također, visoki predstavnik Christian Schmidt proglasio je Dodikove odluke pravno nevažećim, uveo kazne za njihovo nepoštovanje, uključujući zatvorske kazne i političku zabranu. Uprkos presudama, Dodik ih ignoriše, zbog čega je raspisan nacionalni nalog za njegovo hapšenje. Ipak, Interpol je odbio izdati međunarodnu potjernicu, navodno zbog pritiska iz Srbije, koja se pozvala na odredbe statuta Interpola koji zabranjuju političke intervencije.
Postavlja se ključno pitanje: može li se nalog za hapšenje uopće provesti? Državna policija SIPA do sada nije pokazala spremnost za to, djelomično zbog teško naoružane zaštite koju Dodik ima.
U tom kontekstu, pažnja se usmjerava na EUFOR-ovu vojnu misiju Althea, koja bi – barem u teoriji – mogla preuzeti takvu operaciju. Prvi komandant EUFOR-a, David Leakey, još 2004. godine izjavio je da misija ima i sposobnost i volju da hapsi ratne zločince. Danas se u Sarajevu sve češće postavlja pitanje: ako ne u ovakvim situacijama, čemu onda EUFOR?
Zaključak
Njemačka javnost, političari i mediji sve glasnije ukazuju na ozbiljnu prijetnju koju Dodikova politika predstavlja za stabilnost Bosne i Hercegovine. Njegovi pokušaji da razgradi državni poredak, uz podršku iz inostranstva i zaštitu unutar vlastitog entiteta, predstavljaju direktan izazov evropskim demokratskim vrijednostima. Međunarodna zajednica mora razmotriti efikasnije odgovore na ovakve prijetnje. Pitanje više nije da li postoji volja za djelovanjem, već da li postoje mehanizmi koji to djelovanje mogu provesti. Jer, opstanak Bosne i Hercegovine ne tiče se samo jedne države – on je od ključnog značaja za stabilnost cijelog Zapadnog Balkana.
