“Oči plaču i srce je tužno, ali mi ne govorimo ništa, osim onog s čim je Allah zadovoljan!”
Jutros je sa sabaha preselila na ahiret Amira Alibegović, čestita žena Seidova, predana majka troje divne djece, Halime, Ahmeda i Amine, kćerka mog tetka Muharema i tetke Kade, najstarija među nama, unučadima Nezira i rahmetli Senije. Bila nam je poput starije sestre, zvali smo je Keka. Nema šta nismo zajedno prošli još od djetinjstva, rata, školovanja… Uvijek je bila vedrina, podrška, dobrota, jednom riječju ljubav! Borac neviđeni, koliko je samo bola i borbe prešlo preko njenih leđa, a ona i njeni žalili su se samo Gospodaru. Zagrliti, reći da voli i pružiti lijepu riječ bili su njen stil života, i zato želim da nam njeno preseljenje svima bude podsjetnik: recite onima oko sebe da ih volite, zagrlite ih! Ne vrijedi ništa na ovom prolaznom dunjaluku da bude razlog svađe, mržnje i zavidnosti prema bilo kome! Hvala ti, Keka, na svemu i na lekcijama koje si nam dala!
Poslanik, s.a.v.s., je rekao da među šehide spada i onaj ko preseli zbog unutrašnjih/stomačnih bolesti, pa se mi nadamo i molimo Gospodara da je naša Amira Njemu otišla kao šehid i da ćemo se sresti na Najljepšem mjestu! Dženaza u subotu, sa podne namaza, na šehidskom mezarju u Buća Potoku.
“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!”
Ammar Bašić
