Odlaze svi… Razmislimo!

Bošnjaci odlaze.
Hrvati odlaze.
Srbi odlaze.

Bosna i Hercegovina polako, ali sigurno, postaje zemlja staraca.

Prema podacima koje iznosi Stevo Pašalić, zemlju je napustilo gotovo 30% stanovnika. To nisu samo brojevi – to su naša djeca, naši radnici, naši studenti, naši doktori i naši majstori.

Ko će sutra raditi na poljima i u fabrikama?
Ko će liječiti bolesne i podučavati mlade?
Ko će graditi puteve, kuće i mostove?

Odlaze cijele porodice. Odlaze mladi parovi sa djecom. Odlaze oni koji bi trebali biti budućnost. Odlaze i oni koji su ovdje studirali, obrazovali se, a sada svoju snagu i znanje daju tuđim zemljama.

Ostaju stari i nemoćni, ostaju prazne kuće i zatvorene škole. Jedno selo – jedna starica, jedna avlija bez djece, jedna škola bez učenika. To postaje slika Bosne i Hercegovine.

Ako ovako nastavimo, pita se čovjek: da li će ova zemlja imati kome da pripada?

Vrijeme je da se svi zapitamo: šta činimo i zašto dopuštamo da domovina ostaje prazna, a da naši najbolji odlaze?

Jer kad jednom odu, rijetko se vraćaju. A Bosna i Hercegovina bez svojih ljudi nije domovina – nego samo prazna zemlja.