Brisel ponovio jasnu poruku: veličanje ratnih zločinaca nije prihvatljivo ni u Evropskoj uniji ni u državama kandidatima
Evropska komisija još jednom je zauzela čvrst stav prema pokušajima javnog veličanja Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske koji je pred međunarodnim sudovima pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Poruka iz Brisela stigla je u trenutku kada su u dijelu crnogorske javnosti i političke scene ponovo otvorene kontroverze oko načina na koji se govori o osobi osuđenoj za najteže ratne zločine. Evropska komisija je pritom naglasila da takvo ponašanje nije samo moralno problematično, nego i nespojivo s temeljnim vrijednostima Evropske unije.
Povod za reakciju bio je upit portala Vijesti.me, koji je tražio komentar Evropske komisije nakon što su pojedini crnogorski političari javno izrazili saučešće porodici Ratka Mladića nakon njegove smrti. Iz Brisela je stigao odgovor bez dileme i bez diplomatskog ublažavanja poruke: u Evropskoj uniji, ali i u državama koje teže članstvu, nema mjesta glorifikaciji osuđenih ratnih zločinaca.
Takav stav, kako su poručili, nije stvar političkog ukusa, nego pitanje poštovanja presuda, žrtava i pravila na kojima se temelji evropski pravni poredak.
Evropska komisija podsjetila je da Mladić nije historijska ili politička figura o kojoj bi se moglo slobodno raspravljati bez pravnog osnova, nego pravosnažno osuđeni ratni zločinac. Time su iz Brisela željeli zatvoriti prostor za svako relativiziranje sudski utvrđenih činjenica. U odgovoru je posebno istaknuto da je Ratko Mladić služio doživotnu kaznu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti i genocida u Srebrenici, te da je presuda međunarodnih sudova konačna i obavezujuća.
U evropskoj institucionalnoj kulturi, naglasili su, nema mjesta za selektivno tumačenje presuda kada je riječ o zločinima koji su obilježili ratove na prostoru bivše Jugoslavije.
Podsjećanje na sudski epilog slučaja Mladić važno je i zbog historijskog i političkog konteksta. Mladić je 2017. godine pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju proglašen krivim po više tačaka optužnice i osuđen na doživotni zatvor. Nakon žalbenog postupka, 2021. godine Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove potvrdio je tu presudu, čime je ona postala pravosnažna.
Među zločinima koji su mu stavljeni na teret i za koje je osuđen nalazi se i genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine, kada je ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka, kao i sistematska opsada Sarajeva, progoni stanovništva i druga teška kršenja zakona i običaja ratovanja.
Način na koji se govori o Mladiću i sličnim osuđenicima odavno je prevazišao granice unutrašnjih političkih rasprava. U državama Zapadnog Balkana, koje i dalje nose duboke rane rata, ovakve izjave imaju snažan odjek među porodicama žrtava, preživjelima i širom javnošću. Za mnoge, javno veličanje ili izražavanje pijeteta osobi koja je pravosnažno osuđena za genocid predstavlja oblik ponižavanja žrtava i pokušaj da se brutalni zločini izbrišu iz kolektivnog pamćenja.
Upravo zato Evropska komisija insistira na stavu da suočavanje s prošlošću nije sporedno pitanje, nego jedan od ključnih uslova za političku i moralnu zrelost društava koja žele biti dio EU.
Reakcija iz Brisela uslijedila je nakon izjave predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koji je po objavi vijesti o Mladićevoj smrti javno uputio saučešće njegovoj porodici. Mandić je na društvenim mrežama napisao da je Darku Mladiću, sinu Ratka Mladića, u svoje i u ime Nove srpske demokratije izrazio saučešće povodom smrti njegovog oca.
Takav istup izazvao je burne reakcije u Crnoj Gori, ali i u široj regionalnoj javnosti, budući da je riječ o visokom državnom funkcioneru čija je svaka izjava pod posebnom lupom, naročito u zemlji koja vodi pregovore s Evropskom unijom.
U odgovoru Evropske komisije nije bilo direktnog komentara na Mandićevu objavu kao takvu, ali je poruka bila dovoljno jasna da pokaže kako Brisel posmatra slične slučajeve. Za institucije EU, problem nije samo u pojedinačnom političkom gestu, nego u širem obrascu ponašanja koji može slati pogrešnu poruku o odnosu prema presuđenim zločinima.
Glorifikacija ratnih zločinaca nije kompatibilna s evropskim vrijednostima, a to se posebno odnosi na političare i nosioce javnih funkcija u državama kandidatima, jer njihova retorika direktno utiče na demokratsku kulturu i na vjerodostojnost reformskih procesa.
Zašto je ova poruka važna za Crnu Goru i cijeli region
Crna Gora je već godinama u procesu pristupnih pregovora s Evropskom unijom, a upravo zato svaka izjava državnih funkcionera koja se odnosi na ratne zločine, presude međunarodnih sudova i odnos prema žrtvama nosi dodatnu težinu. Evropska unija od kandidata ne traži samo tehničko usklađivanje zakona, nego i jasno opredjeljenje za vrijednosti koje uključuju vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava, demokratsku odgovornost i odbacivanje ekstremizma.
U tom smislu, odnos prema ratnoj prošlosti postaje test političke zrelosti, ali i iskrenosti evropske orijentacije.
Brisel je više puta pokazao da od zemalja Zapadnog Balkana očekuje dosljednost u odnosu prema presudama međunarodnih sudova. To nije samo pravno pitanje, nego i pitanje vjerodostojnosti evropskog puta. Država koja želi u EU mora pokazati da ne relativizira genocid, ne negira zločine i ne nagrađuje političkim legitimitetom one koji su osuđeni za najteže povrede međunarodnog prava.
Zbog toga se ovakve izjave ne posmatraju izolirano, već kao dio šire slike političke kulture, institucionalne odgovornosti i odnosa prema susjedima i žrtvama.
Ovaj slučaj još jednom pokazuje koliko su ratne teme i dalje prisutne u javnom prostoru na Balkanu. Iako je od završetka ratova prošlo više od tri decenije, društva u regionu i dalje se bore s naslijeđem konflikta, različitim interpretacijama historije i političkim manipulacijama prošlošću. U takvom okruženju, međunarodne presude imaju posebnu važnost jer pružaju pravni okvir koji ne bi smio biti predmet dnevne politike.
Kada institucije poput Evropske komisije insistiraju na poštivanju tih presuda, one ujedno štite i dostojanstvo žrtava i minimum pravnog poretka.
Poruka iz Brisela, stoga, nadilazi jedan konkretan slučaj. Ona je podsjetnik da evropske integracije nisu samo pitanje fondova, granica i administrativnih reformi, nego i pitanje vrijednosti. Evropska unija ne prihvata veličanje onih koji su osuđeni za genocid i ratne zločine, bez obzira na nacionalne, političke ili ideološke simpatije koje neki prema njima mogu pokazivati.
Za Crnu Goru, ali i za sve druge zemlje kandidate, to je jasan signal da se napredak mjeri i time koliko su spremne da se suoče s najtežim djelovima vlastite i regionalne prošlosti.
U konačnici, slučaj Mladić i reakcija Evropske komisije još jednom potvrđuju da je odnos prema ratnim zločinima jedno od najosjetljivijih i najvažnijih pitanja u postjugoslavenskom prostoru. Dok političari ponekad pokušavaju ovakve teme koristiti za mobilizaciju biračkog tijela ili jačanje nacionalnih narativa, evropske institucije ostaju pri stavu da nema kompromisa oko pravosnažno utvrđene odgovornosti za genocid i druge zločine.
Upravo u tome leži suština ove poruke: bez poštovanja žrtava i presuda nema istinski evropske budućnosti.
