Nakon porođaja sam bila na hljebu i nešto vrhnja, žohari su nam bili redovni gosti, a pregorjelu sijalicu nisu mijenjali tri dana.
Ovako je ispričala svoje iskustvo iz UKC RS mlada majka iz Banje Luke, prenosi Srpskainfo.
Podstaknuta ranijim fotografijama hrane koje su stizale iz ove ustanove, poslala je svoje, koje je zabilježila u nešto više od dva mjeseca boravka u ovoj ustanovi.
– Fotografije su nastale u junu prošle godine, kada sam ih svakodnevno slala suprugu. Nažalost, kako sam mijenjala telefon, ostale su samo dvije, ali dovoljne da posvjedoče o nebrigi s kojom se suočavaju porodilje u ovoj ustanovi – priča ona.
Jogurt, koji se vidi u uglu jedne fotografije, kaže, donosio joj je suprug “da preživi”.
– Ovo je bio moj doručak na režimu ishrane sa smanjenim udjelom koncentrovanih ugljenih hidrata, a dobijala sam, maltene, samo hljeb. Sjećam se da sam imala i fotografiju nekog kupusa. To je baš bio prizor – prisjeća se ona i dodaje da je najveća radost na porodiljskom vladala kada im serviraju palentu!
Kolače sam vidjela dva puta u dva i po mjeseca boravka. Nažalost, ni tada ih nisam okusila, jer su donosili hurmašice, koje su prepune šećera, što ja, naravno, u tom trenutku nisam smjela jesti – prokomentarisala je ona za Srpskainfo.
Nažalost, dodaje ona, hrana nije jedini problem s kojim se porodilje svakodevno hvataju u koštac.
Žohari su im, prisjeća se, noću padali na glavu, pa nisu smjele, niti mogle spavati. Prisjeća se i dana kada je u kupatilu pregorila sijalica, pa su, kaže, čekale i čekale da je neko zamijeni.
– Na kraju se ispostavilo da običnu sijalicu, koja košta pola marke, nisu imali na stanju. Nakon tri dana, moj suprug je kupio sijalicu i poslao majstora da je zamijeni – ispričala je.
