Miriam Rodrigez – jedna od najhrabrijih žena današnjice koja je, kao u nekom holivudskom filmu, sama uspjela da u zatvor stavi 10 članova kartela koji su kidnapovali i ubili njenu dvadesetogodišnju kćerku. Nije se libila da koristi oružije, lažna dokumenta i da se prerušava da bi ostvarila svoj cilj.
Naoružana pištoljem, lažnom ličnom kartom i kostimima za prerušavanje, Miriam Rodriguez je prkosila sistemu u kojem kriminalna nekažnjivost često preovladava.
Miriam Rodriguez je držala pištolj u torbici dok je trčala pored jutarnje gužve. Zastajala je svakih nekoliko minuta da dođe do daha i prouči fotografiju svoje sledeće mete – cvjećara.
Ona ga je lovila godinu dana, uhodila ga je na internetu, ispitivala kriminalce sa kojima je radio, čak se sprijateljila sa njegovim rođacima da bi saznala gde se on nalazi. Sada je konačno imala trag — pozvao je doušnik da joj kaže da osoba koju traži prodaje cvijeće na granici.
Još od 2014. pratila je ljude odgovorne za otmicu i ubistvo njene 20-godišnje kćerke Karen. Njenu kćerku oteo je lokalni kartel Zeta, zatim su tražili otkupninu za nju koja im je dva puta uplaćena, ali su je uprkos tome ubili. Ovakvi zločini su u Meksiku nažalost svakodnevnica a policija i sud ne čine mnogo da ih zaustave. Polovina otmičara njene kćerke je već bila u zatvoru, ne zato što su nadležni riješili slučaj, već zato što ih je ona sama, pedantno, progonila.
Ošišala je kosu, ofarbala je i prerušila se u anketara, zdravstvenog radnika i izbornog zvaničnika da bi dobila njihova imena i adrese. Izmišljala je izgovore da upozna njihove porodice i rođake koji su joj davali detalje, ma koliko male. Sve je zapisala i strpala u svoju crnu kompjutersku torbu, gradila svoju istragu i pratila ih, jednog po jednog.
Poznavala je njihove navike, prijatelje, rodni grad, detinjstvo. Znala je da je cvjećar prodavao cvijeće na ulici prije nego što se pridružio kartelu i umiješao u otmicu njene kćerke. Sada je bio u bjekstvu i vratio se onome što je znao, prodavajući ruže da bi sastavio kraj s krajem.
Nije stigla ni da se istušira, nabacila je kaput preko pidžame, bejzbol kapu na crvenu kosu i stavila je pištolj u torbicu, krenuvši ka granici da pronađe cvjećara. Na mostu je pretražila prodavce u potrazi za kolicima za cvijeće, ali je tog dana cvjećar umjesto cvijeća prodavao naočare za sunce. Kada ga je konačno pronašla, previše se uzbudila i prišla previše blizu. Prepoznao ju je i pobjegao. Projurio je duž uskog prolaza za pješake, nadajući se da će pobjeći. Gospođa Rodrigez, koja je tada imala 56 godina, zgrabila ga je za majicu i gurnula na zemlju. Zabila mu je pištolj u leđa.
“Ako se pomjeriš, upucaću te”, rekla mu je. Zadržala ga je tamo skoro sat vremena, čekajući da policija izvrši hapšenje. Za tri godine, gospođa Rodrigez je uhvatila skoro svakog živog člana ekipe koji je oteo njenu kćerku, kriminalace koji su pokušavali da započnu nove živote – kao nanovo rođeni hrišćanin, taksista, prodavac automobila, dadilja…
Uspjela je da 10 ljudi odgovornih za kidnapovanje i ubistvo njene kćerke privede pravdi i na taj način je stekla ogromnu popularnost medju ljudima koja će je kasnije skupo koštati.
Zatražila je od vlade naoružane čuvare, plašeći se osvete kartela. Na Dan majki, 2017. godine nedeljama nakon što je zahvaljujući njoj uhapšena jedna od njenih posljednjih meta, ona je ustreljena ispred svoje kuće i ubijena.
Za mnoge u gradu San Fernando na sjeveru Meksika, njena priča predstavlja sve ono što je loše u državi Meksiko. Zemlja je toliko opterećena nasiljem, kriminalom i nedjelovanjem sudstva i policije da je ožalošćena majka morala sama da riješi nestanak svoje kćerke i zbog toga je nasilno umrla, ali je za narod u Meksiku postala simbol borbe protiv kriminala.
senzor.ba
