Tragedija u Gazi: smrt oca dvoje djece otkriva mračnu stranu zračnih pošiljki pomoći
Samo pet dana prije nego što ga je usmrtila paleta humanitarne pomoći bačena iz zraka, Uday al Qaraan – 32-godišnji bolničar i otac dvoje djece – uputio je javni apel svjetskim liderima. Molio je da se otvore granice Gaze i omogući ulazak hrane i medicinskih zaliha kopnenim putem. Tom prilikom je kritizirao zračnu dostavu, nazivajući je „poniženjem naroda koji gladuje”.
„Ako možete letjeti i bacati pomoć iz zraka, možete otvoriti i kopneni prijelaz”, govorio je Uday, ne sluteći da će upravo takva pošiljka odnijeti njegov život.
Nesreća koja se mogla spriječiti
Prema analizi Sky Newsa, tragedija se dogodila 4. augusta oko 11:50 sati, u šatorskom kampu na obali središnje Gaze. Jedini zrakoplov u tom trenutku bio je C-130 Hercules Oružanih snaga UAE-a, koji je ispuštao 12 paleta s hranom. Na nekoliko snimaka jasno se vidi kako se četiri padobrana zapliću, što uzrokuje nekontroliran pad.
Sakhr al Qaraan, očevidac i Udayev susjed, opisao je da je Uday trčao prema prvoj paleti, ne primijetivši drugu koja je pala direktno na njega. U kaosu koji je uslijedio, ljudi su se gurali, neki i naoružani, pokušavajući zgrabiti hranu. Uday je ugušen pod težinom paketa i gomile. Kada su ga izvukli, bilo je prekasno.
Ponovljeni problemi i upozorenja
Ovo nije izoliran incident. Samo dan ranije, isti zrakoplov je imao kvar na padobranu prilikom isporuke na istoj lokaciji. U osam dana, od 30. jula do 6. augusta, zračne pošiljke su ispuštane svakodnevno, a kvarovi padobrana zabilježeni su u polovini tih isporuka.
Podaci o letovima pokazuju da gotovo sve rute prolaze iznad gusto naseljene obale. Izraelske obrambene snage tvrde da je to zato što je tamo koncentriran najveći broj stanovnika, te da se poduzimaju „sve mjere” kako bi se smanjila opasnost za civile. Međutim, svjedoci navode da isporuke izazivaju masovne gužve, tučnjave, pa čak i smrtne slučajeve.
Nedovoljna i opasna pomoć
Prema podacima, zračne pošiljke pokrivaju samo 7% dnevnih potreba za hranom u Gazi. Između 27. jula i 1. augusta, kopnenim putem stizalo je 1505 tona hrane dnevno, što je i dalje 533 tone manje od UN-ovog minimuma. Zračne pošiljke su dodavale tek 38 tona – simboličnu količinu u odnosu na potrebe.
Udayeva rođakinja opisala je situaciju riječima: „To je poniženje iz zraka. Ljudi se bore, neki poginu, a većina ne dobije ništa. Ostaju gladni danima.”
Tragedija Udaya al Qaraana postala je simbol šireg problema – da humanitarna pomoć, koliko god bila namijenjena spašavanju života, može, ako se provodi neplanski i rizično, donijeti upravo suprotno: gubitak života i dodatnu patnju onima koji su već na rubu opstanka prenosi novi.ba
