U proteklim danima pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini privukle su izjave koje dolaze iz Švedske, a koje se odnose na ulogu Dragana Lukača tokom ratnih dešavanja u Kotor Varošu. Naime, Edin Osmančević, porijeklom iz Banje Luke, otvoreno je progovorio o navodnoj umiješanosti Lukača u teške zločine, istovremeno kritikujući njegovo aktuelno političko djelovanje i podršku Miloradu Dodiku.
Osmančević je istakao da je Lukač javno stao u odbranu predsjednika Republike Srpske, naglašavajući da pitanje Dodikove eventualne osude i zatvorske kazne prevazilazi individualnu odgovornost i zadire u samu instituciju predsjedništva Republike Srpske. Lukač je, prema Osmančevićevim riječima, poručio da bi Dodikovo procesuiranje značilo direktan napad na entitet Srpska, smatrajući da je neprihvatljivo da odluke koje donosi Sud BiH utiču na budućnost ovog entiteta. “On (Dodik) može da se žrtvuje za Srpsku, ali time žrtvujemo i samu Republiku Srpsku”, izjavio je Lukač.
Međutim, ono što dodatno potresa javnost jesu optužbe koje dolaze iz prošlosti, a tiču se Lukačevog navodnog ratnog djelovanja. Osmančević ga opisuje kao osobu koja je kroz cijelu svoju karijeru pokazivala sklonost ka autoritarnom pristupu, koristeći silu i represivne metode kao osnovni alat djelovanja. U tom kontekstu, povukao je paralelu između Lukača i Milorada Dodika, tvrdeći da njihova politička i lična povezanost traje decenijama, te da je Lukačeva pozicija nezamisliva bez Dodikove moći.
Posebno su uznemirujuće tvrdnje koje se tiču Lukačeve uloge tokom ratnih godina u Kotor Varošu. Prema svjedočenjima koja su iznesena na sudskim procesima u BiH, Lukač se povezuje sa brutalnim ispitivanjima i premlaćivanjima civila bošnjačke nacionalnosti. Jedan od ključnih svjedoka, čije ime ostaje zaštićeno zbog sigurnosnih razloga, opisao je šta mu se dogodilo 11. juna 1992. godine, kada je, povodom Bajrama, krenuo da potraži oca i brata.
Prema njegovim riječima, tada se pojavila vojska, a on je primijetio komšije okupljene na ulicama, kao i lica u pancirkama. Ubrzo nakon toga, zajedno sa ocem, bratom i drugim komšijama, odveden je u prostorije jedne kožare. Tamo ga je, kako svjedoči, prepoznatljivo krupan specijalac odveo na ispitivanje. U kancelariji ga je ispitivalo lice koje se predstavilo kao Arkan, ali svjedok tvrdi da je kasnije shvatio da je riječ o Draganu Lukaču, tada navodnom komandantu Bijelih orlova.
Tokom ispitivanja od njega se tražilo da napiše sve što zna o oružju i novcu u njegovoj zajednici. Pošto nije ništa napisao, premlaćivanje je eskaliralo – specijalac mu je puškom polomio zube. Nakon toga, svi zarobljeni su prebačeni u pilanu, gdje su premlaćivanja nastavljena, ovaj put od strane pripadnika Crvenih beretki. Svjedok opisuje da se probudio u traktorskoj prikolici prepunoj mrtvih tijela, ne znajući kako je preživio takvu torturu. Danas, kako tvrdi, nema nijedne kosti na licu koja nije slomljena, a posljedice batinanja i dalje trpi.
Optužbe jasno povezuju Lukača i druge istaknute ličnosti poput Nenada Stevandića i Ećima s nizom zločina koji su počinjeni nad bošnjačkim civilima tokom rata. Osmančević dodatno naglašava da postoji snažna veza između kriminala i politike, ističući da Lukačeva sloboda direktno zavisi od Dodikove vladavine. Po njemu, ova povezanost je očigledna i ne može se sakriti.
S obzirom na težinu ovih optužbi, postavlja se pitanje kako će domaće i međunarodne institucije reagovati. Javnost sve više zahtijeva da se ovakvi navodi istraže do kraja i procesuiraju odgovorni, bez obzira na njihov trenutni politički položaj. Svjedočenja preživjelih, poput ovog iz Kotor Varoša, podsjetnik su na strašne zločine koji ne smiju ostati nekažnjeni. Hoće li pravosudni sistem pokazati odlučnost i nezavisnost ili će politički interesi i dalje dominirati? Ostaje da se vidi. Jedno je sigurno – ove poruke iz Švedske dale su novi zamah raspravama o pravdi, istini i odgovornosti.
Ove teške optužbe dodatno podcrtavaju koliko je važno suočavanje s prošlošću bez selektivne pravde. Bez obzira na položaje koje pojedinci danas zauzimaju, zločini ne smiju ostati zaboravljeni niti nekažnjeni. Samo istinsko procesuiranje odgovornih može donijeti mir i povjerenje među narodima u Bosni i Hercegovini. Pravda ne smije imati politički predznak – ona mora biti jednaka za sve.
