U novijim političkim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, tema Schmidtove odluke postala je ključna tačka sukoba između vlasti Republike Srpske (RS) i visokog predstavnika. Ova odluka, koja se odnosi na zabranu budžetskog finansiranja određenih političkih stranaka, prvenstveno SNSD-a i Ujedinjene Srpske, izazvala je brojne reakcije, s posebnim naglaskom na mogućnost ozbiljnih posljedica za političku scenu RS-a. Iako lideri RS-a, uključujući Milorada Dodika i Nenada Stevandića, tvrde da neće provoditi ovu odluku na području entiteta, prijetnje sankcijama i zabrana za ove stranke ostaju u fokusu političkih rasprava.
Schmidtova odluka, koja se temelji na visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini, ima ozbiljne političke implikacije. SNSD i Ujedinjena Srpska značajno ovise o javnopravnim sredstvima, a prema izvještajima, ove stranke dobivaju oko 70% svojih prihoda iz budžeta. Odluka visokog predstavnika podrazumijeva da bi finansijska sredstva iz javnog sektora bila blokirana, čime bi se direktno ugrozio rad ovih stranaka. Međutim, iako su ovi političari iz RS-a najavili da će se protivu odluke boriti, suočavaju se s izazovima kako da izbjegnu sankcije i zabrane kandidatura na nadolazećim općim izborima.
Lideri političkih stranaka u RS-u, kao što su Dodik i Stevandić, snažno se protive odluci, navodeći da su Schmidtove odluke nelegitimne i da nemaju pravnu snagu. Iako se Dodik deklarativno ne boji posljedica, on izražava zabrinutost da bi Centralna izborna komisija BiH (CIK) mogla zabraniti kandidaturu SNSD-a na sljedećim izborima. Stevandić je također naglasio da je odluka visokog predstavnika samo pokušaj oduzimanja imovine političkim strankama, što dovodi do daljih napetosti između političara RS-a i međunarodnih predstavnika.
I dok opozicija u RS-u ne dijeli isti stav prema OHR-u (Ured visokog predstavnika), i dalje postoji ozbiljna podjela u pogledu uloge ovog ureda u političkom životu Bosne i Hercegovine. Delegacija Evropske unije i zemlje poput Velike Britanije i Njemačke podržavaju visoki predstavnik, dok se vlasti RS-a protive njegovim odlukama, naglašavajući da bi ukidanje OHR-a bilo nužno u cilju postizanja političke stabilnosti u zemlji.
Iako se odluka viskog predstavnika još uvijek razmatra, jasno je da je pitanje budžetskog finansiranja političkih stranaka ključno za daljnji razvoj političke situacije u RS-u. Prema izvještajima, SNSD je u 2024. godini dobio više od dva miliona KM iz budžeta, dok je Ujedinjena Srpska dobila gotovo 400.000 KM. Ove stranke, međutim, suočavaju se s optužbama da finansiraju svoje aktivnosti kroz nepoznate izvore, poput crnih fondova, koji nisu prijavljeni u službenim izvještajima.
Pitanje sankcija, koje uključuje i mogućnost blokiranja financiranja od strane banaka u RS-u, postavlja transparentnost finansijskog poslovanja u središte pažnje. Transparency International upozorava da je velik dio sredstava tih stranaka nepoznatog porijekla, što podstiče sumnje u legalnost njihovih financijskih aktivnosti.
Pored političkih nesuglasica, tema SIPA-e i njenog neuspješnog pokušaja da Miloradu Dodiku uruči nalog za privođenje postala je još jedan ključni trenutak u političkoj krizi. Iako Dodik ne smatra sebe bjeguncem, mnogi smatraju da je pitanje njegova lišenja slobode samo pitanje vremena. Sigurnosni eksperti, poput Nedžada Korajlića, upozoravaju na moguće opasnosti u slučaju eskalacije, ističući da bi upotreba fizičke sile mogla dovesti do ozbiljnih posljedica.
Unatoč svim izazovima, i dalje je prisutna podjela između političkih snaga iz različitih dijelova zemlje, a posebno među političkim strankama iz RS-a i Federacije BiH. U ovom kontekstu, razgovori o mogućem zatvaranju OHR-a i ustavnim promjenama u RS-u, koje bi mogle uključivati i novi ustav RS-a, dodatno komplikuju političku situaciju. Razvijanje odnosa između BiH i Evropske unije također je dovedeno u pitanje, jer je napredak na putu ka EU trenutno blokiran zbog međusobnih političkih nesuglasica.
Na kraju, dok politička scena BiH ostaje pod velikim pritiscima, jasno je da će Budućnost OHR-a, kao i status političkih stranaka u BiH, ovisiti o daljnjem razvoju situacije. Svaka odluka donijeta u narednim mjesecima mogla bi imati dugoročne posljedice po političku stabilnost zemlje i njen put ka Evropskoj uniji.
