Darko Ćulum, bivši direktor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), ponovo je dospio u središte političko-pravne drame u Bosni i Hercegovini. Iako je prije nešto više od mjesec dana podnio ostavku na direktorsku funkciju, sada se iznenada predomislio i pokazuje jasan interes za povratak na istu poziciju. Ova neočekivana odluka dolazi u kontekstu nerazjašnjenog radno-pravnog statusa, što je dodatno zakomplikovalo već nestabilnu situaciju unutar državne bezbjednosne agencije.
Ćulum je, prema informacijama koje su dostupne, već obavijestio sadašnje rukovodstvo SIPA-e – koje inače djeluje na osnovu njegovih prethodno prenesenih ovlaštenja – da planira posjetu centrali u Istočnom Sarajevu. Cilj te posjete jeste dogovor o formalnom povratku na direktorsku poziciju. Iako se zvanično nije odrekao svoje funkcije jer Vijeće ministara BiH njegovu ostavku nije razmatralo niti usvojilo, Ćulum se do sada nije aktivno uključivao u rad Agencije.
U proteklim sedmicama, on je već viđen u prostorijama SIPA-e, iako svrha tih posjeta nije bila poznata. Paralelno, vrijeme je provodio u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), ali ni tamo nije formalno zaposlen. Naime, njegov radni dosje se još uvijek nalazi u kadrovskoj službi SIPA-e, što jasno ukazuje na pravnu prazninu u njegovom statusu – nije zaposlen ni u jednoj instituciji, a tehnički još uvijek drži titulu direktora.
U pokušaju da se pozicionira unutar institucionalnog okvira, Ćulum se, prema tvrdnjama izvora, konsultovao sa vrhom SNSD-a, uključujući i Milorada Dodika, te navodno dobio njihovu političku podršku za povratak. Njegov ostanak na funkciji moguće je jedino ukoliko ministri iz SNSD-a ne podrže formalno razrješenje, što oni do sada i nisu učinili.
U izjavi datoj medijima, Ćulum nije odbacio mogućnost povratka, rekavši: “Ima nekih razmišljanja o povratku.” Također je priznao da njegov radno-pravni status nije definisan, što dodatno podupire pretpostavke da traži institucionalno sidrište i formalizaciju svoje uloge.
Podsjećanja radi, Ćulum je 18. marta ove godine podnio ostavku pod političkim pritiskom, i to neposredno nakon što je SIPA izdala nalog za hapšenje Milorada Dodika. U međuvremenu, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zakone koji su faktički onemogućili djelovanje SIPA-e na teritoriji tog entiteta. Iako je Agencija kasnije izvela nekoliko manjih operacija u RS-u, nijedna nije bila značajna niti je uključivala direktno djelovanje protiv vrha entitetske vlasti.
Po napuštanju funkcije, Ćulum je potpisao dokument kojim ovlašćuje članove svog kabineta da preuzmu privremeno rukovođenje Agencijom. U dokumentu je naveo:
-
Novak Mijović, savjetnik za operativni rad,
-
Vahidin Šahinpašić, savjetnik za logistiku, saradnju i obuku,
-
Ernad Musić, načelnik sektora za planiranje i analitiku,
imaju pravo potpisivanja akata u slučaju njegove odsutnosti. Međutim, situacija se promijenila nakon što je Šahinpašić prekomandovan u Odjeljenje za ratne zločine, dok su Mijović i Musić ostali da rukovode Agencijom.
Dodatnu složenost unosi i neodržana sjednica Vijeća ministara BiH zakazana za 20. mart, gdje je trebalo raspravljati o Ćulumovoj ostavci. Sjednica je otkazana jer nije postignut dogovor oko dnevnog reda.
Naime:
-
Ministri iz reda SNSD-a tražili su da se u dnevni red uvrsti isključivo tačka o prihvatanju ostavke Darka Ćuluma.
-
Bošnjački ministri, predvođeni ministrom odbrane Zukanom Helezom, zahtijevali su da se istovremeno odlučuje i o imenovanju vršioca dužnosti direktora SIPA-e.
Zbog nepostizanja saglasnosti, dnevni red nije usvojen, što je rezultiralo otkazivanjem sjednice.
Problem koji iz toga proizlazi jeste činjenica da, ukoliko Ćulum bude formalno razriješen, ovlasti koje je prenio na članove svog kabineta više ne bi imale pravnu osnovu. To bi značilo da SIPA, de facto, ostaje bez rukovodstva. Time se dodatno pojačava politička zavisnost bezbjednosnih struktura od političke volje pojedinaca i stranaka.
Zaključno, slučaj Darka Ćuluma oslikava duboku institucionalnu krizu u Bosni i Hercegovini, gdje zakoni i procedure postaju žrtve političkih igara. Ćulumovo kolebanje i pokušaj povratka na funkciju, iako tehnički još nije ni napustio istu, zapravo je simptom šireg problema – politizacije bezbjednosnih institucija. Njegova sudbina sada zavisi isključivo od političkog dogovora u Vijeću ministara, a ne od pravne logike ili institucionalne odgovornosti. U međuvremenu, SIPA ostaje zarobljena između dviju opcija – da formalno ostane pod Ćulumovim neaktivnim rukovodstvom ili da se uvede novo, ali uz političku blokadu u odlučivanju.
