Tragedija u Doboju: Mladost izgubljena zbog mina
U subotu, 19. novembra, Bosnu i Hercegovinu potresla je tužna vijest o tragičnoj smrti Mehmeda Hasanamidžića, devetnaestogodišnjaka iz sela Hodžići kod Doboja. Ovaj mladić izgubio je život dok je čuvao svoje stado koza na brdu Bečanj, poznatom po svojoj minskoj kontaminaciji. Ovaj incident ponovo je ukazao na opasnosti koje predstavljaju zaostale mine, baštinjene iz ratova koji su završili prije više od tri decenije. Mine su, nažalost, ostavile duboke ožiljke na ovom području, kako fizički, tako i emocionalno, a ovaj događaj je samo jedan od mnogih tragičnih primjera koje je Bosna i Hercegovina doživjela.
Prema informacijama do kojih je došao portal Avaz, tragedija se odigrala oko 16 sati, kada je zaostala mina eksplodirala dok je Mehmed pokušavao vratiti nekoliko koza kući. U trenutku detonacije, mina je ubila pet koza u neposrednoj blizini, dok je mladić, koji je bio udaljen desetak metara, zadobio teške povrede. Njegova majka, Ferida Hasanamidžić, izjavila je da je njen sin bio izuzetno radan i vrijedan, te da su zajedno prolazili kroz teškoće kako bi preživjeli. Osim što su stradali u fizičkom smislu, porodica Hasanamidžić, kao i mnogi drugi, nosi psihološke traume koje su posljedica rata i njegovih posljedica.
Na mjesto nesreće odmah je dotrčao Mehmedov stariji brat, Mirsad Hasanamidžić, koji je ispričao kako je reagovao čim je čuo eksploziju. “Pomislio sam na najgore, i bio sam u pravu. Brat je, iako teško ranjen, uspio dopuzati tridesetak metara dalje od mjesta eksplozije. Kada sam ga pronašao, bio je još živ, ali je ubrzo izdahnuo u mojim rukama”, rekao je Mirsad. Ovaj tragični događaj nije samo potresao porodicu Hasanamidžić, već i čitavu zajednicu koja je s tugom pratila vijesti o nesreći. Ljudi iz sela su se okupili da pruže podršku porodici, svjesni da je svaki gubitak života zbog mina gubitak za cijelu zajednicu, a posebno za mlade ljude koji imaju potencijal za bolju budućnost.
Deminerski tim pretražio je teren nakon tragedije i utvrdio da je smrtonosnu minu tipa “prom-1” aktivirala koza. Ovaj incident je ponovo otvorio pitanje sigurnosti za mještane koji žive u blizini minski zagađenih područja. Policijske službe i tužiteljstvo u Doboju preuzeli su daljnje istražne radnje, a mjesto eksplozije je zatvoreno budući da se radi o izuzetno opasnom terenu. Tijelo stradalog mladića prebačeno je u Banju Luku na obdukciju, a porodica je bila okružena podrškom rodbine i prijatelja koji su dolazili izraziti saučešće. Ova tragedija je istovremeno i poziv na akciju za institucije koje su odgovorne za deminiranje i sigurnost građana, kako bi se spriječili slični incidenti u budućnosti.
Nažalost, porodica Hasanamidžić nije stradala prvi put od eksplozija mina. Mirsad je istakao da su im ova stradanja poznata, s obzirom na to da je njegov otac, Mihret, izgubio nogu u jednoj eksploziji, dok su drugi članovi porodice također postali žrtve mina. “Živimo od drva i stoke. Ne znamo više šta je na Bečnju očišćeno od mina, a šta nije”, istakao je Mirsad, naglašavajući potrebu za dodatnom pažnjom i sigurnošću u ovom opasnom području. Ovaj izjava podsjeća na to koliko su rizične svakodnevne aktivnosti u oblastima zagađenim minama, gdje se ljudi s pravom boje za svoje živote i živote svojih najmilijih.
U svjetlu ove tragedije, mnogi se pitaju koliko još generacija mora izgubiti živote zbog mina koje su ostavljene kao naslijeđe rata. Elvir Blagovčanin, novinar i publicist, putem društvenih mreža izrazio je svoje razočaranje i tugu, ističući da je smrt ovog djeteta tužna potvrda da rat nikada ne prestaje. “Mine su naslijeđe mržnje i bezumlja devedesetih i one ne prave razliku između vojnika i nevine djece”, napisao je Blagovčanin. Njegove riječi odražavaju duboku zabrinutost šire društvene zajednice koja se suočava s posljedicama rata i koje se bori za sigurno okruženje za svoju djecu i buduće generacije.
Tragedija Mehmeda Hasanamidžića nije samo statistika; ona je snažan podsjetnik na sve one koji su izgubili svoje živote zbog rata koji je završen prije više od trideset godina. Njegova smrt bi trebala biti poziv na akciju za sve nas kako bismo radili na uklanjanju mina i izgradnji društva koje će štititi nevin život. “Naša je dužnost govoriti o miru, čistiti zemlju od mina i, što je još važnije, čistiti društvo od ideja koje mogu ponovno otvoriti vrata sukobima”, zaključio je Blagovčanin. Ovaj apel na akciju poziva sve nas da preuzmemo odgovornost, kako bismo spriječili da se ovakve tragedije ponove i kako bismo stvorili sigurno okruženje za sve građane BiH.
