Tragični gubici u Gazi: Sahrana neidentifikovanih žrtava
U gradu Deir al-Balah, stotine Palestinaca okupilo se da odaju posljednju počast preminulim zatvorenicima čija su tijela ostala neidentifikovana zbog stravičnih posljedica mučenja. Ova scena se odigrala u kontekstu sve većih tenzija i nasilja koje je zadesilo Gazu, a koja je rezultirala velikim gubicima na strani civila. Ismail Al-Thawabta, direktor Ureda za medije vlade Gaze, istakao je da su na tijelima pronađeni očigledni znaci mučenja, uključujući tragove vješanja i opekotine, što dodatno ukazuje na brutalnost koja je pratila njihov završetak života. Ova tragična situacija nije samo rezultat trenutnog sukoba, već i dugogodišnje borbe Palestinaca za osnovna ljudska prava, koja je često zanemarena od strane međunarodne zajednice.
Na konferenciji za novinare, Thawabta je izrazio svoju zabrinutost i pozvao međunarodnu zajednicu, uključujući Međunarodni krivični sud (ICC), da hitno istraže ove slučajeve. On je naglasio da ovi incidenti predstavljaju jasne dokaze o pogubljenjima koja su se odvijala na terenu. Njegova izjava dolazi u trenutku kada se mnogi aktivisti i humanitarne organizacije bore da skrenu pažnju na humanitarnu krizu u Gazi. Ovo nije samo pitanje pravde za preminule, već i poziv na akciju kako bi se zaštitili životi preostalih civila koji svakodnevno trpe nasilje i nesigurnost. Kao dodatak, Thawabta je spomenuo da je potrebno čuti glasove preživjelih koji svakodnevno prolaze kroz traume, ali i borave u stalnom strahu od daljnjih napada.

Jedna od prisutnih na sahrani, Huda Hammad, izrazila je duboku bol zbog gubitka svog rođaka. “Svaki dan dolazim ovdje u nadi da ću identifikovati sina svoje nećakinje, ali nažalost, nismo mogli to učiniti”, rekla je Hammad. Njen emotivni iskaz reflektuje tragične okolnosti s kojima se suočavaju porodice u Gazi, gdje su tijela često osakaćena ili raskomadana. Hammad je naglasila nužnost korištenja DNK testiranja za identifikaciju preminulih, što dodatno ukazuje na ozbiljnost situacije. Ova potreba za identifikacijom nije samo tehnički izazov; ona predstavlja ljudsku potrebu za zatvaranjem i mirom, što je u trenutnim okolnostima gotovo nemoguće. U Gazi, gdje se svaka nova smrt doživljava kao dodatni gubitak, proces tugovanja postaje još teži kada identitet voljenih nije poznat.
Palestinske porodice su prisiljene da identifikuju tijela koristeći ostatke odjeće ili bilo kakve preostale tragove, jer su mnoge žrtve primljene bez imena ili dokumenata. Ova situacija dodatno otežava proces tugovanja i pronalaženja nekog smisla u nevjerovatnoj tragediji koja ih je zadesila. Nažalost, kapaciteti za testiranje u Gazi su izrazito ograničeni, što je rezultat višegodišnje izraelske blokade koja je uništila mnoge laboratorije i zdravstvene institucije. U tom kontekstu, porodice se suočavaju s bezbrojnim preprekama, od birokratskih do fizičkih, koje im otežavaju da pronađu istinu o sudbini svojih najmilijih. Ove prepreke samo dodatno produbljuju emocionalne rane koje su već prisutne usljed gubitaka koje su doživjeli.

Prema informacijama iz Ministarstva zdravstva Gaze, od 14. oktobra primljeno je 165 tijela putem Crvenog križa, u skladu sa sporazumom o prekidu vatre koji je stupio na snagu 10. oktobra između Hamasa i Izraela. Ovaj sporazum je predviđao oslobađanje izraelskih talaca u zamjenu za palestinske zatvorenike, ali su mnogi skeptični prema njegovim dugoročnim posljedicama. Strahuje se da bi obnovljena situacija mogla dovesti do novih sukoba i gubitaka. Ova nesigurnost dodatno otežava svakodnevni život onih koji su preživjeli, jer se suočavaju s stalnim strahom od novih sukoba i nesigurnosti, što im otežava da planiraju budućnost.
Prema podacima Ministarstva zdravstva, od početka izraelskog genocidnog rata u oktobru 2023. godine, ubijeno je više od 68.200 Palestinaca, dok je više od 170.300 njih povrijeđeno. Ovi podaci jasno ukazuju na katastrofalne posljedice sukoba, koji se ne može posmatrati samo kroz prizmu vojne taktike, već i kroz ljudsku patnju i bol koji su rezultirali višegodišnjim nasiljem. Također, važno je napomenuti da su gubici nejednaki, s tim da su žene i djeca često među najranjivijim grupama. Ove činjenice naglašavaju potrebu za hitnim međunarodnim posredovanjem kako bi se spriječilo daljnje stradanje civila i obezbijedila pravda za sve žrtve. Mnoge organizacije za ljudska prava pozivaju na globalnu akciju kako bi se osiguralo da se ovakvi zločini ne zaborave i da se uspostavi istinska pravda za sve pogođene.