Amer Đulić, sada predsjednik Udruženja logoraša općine Stolac, prisjetio se bolnog događaja iz 1993. godine kada je, kao sedamnaestogodišnjak, 2. augusta, odvojen od majke i sestre i zajedno s grupom maloljetnika iz mahale Đulići odveden u zloglasnu “Koštanu bolnicu” u Stocu. U toj improviziranoj pritvorskoj jedinici, smještenoj u podrumu, zarobljeni su bili podvrgnuti ponižavanju, gladovanju i fizičkom zlostavljanju.
Đulić je posebno istakao da su mu ta tri dana i dvije noći provedena u “Koštanoj bolnici” bila teža od ukupno 230 dana koje je proveo u drugim logorima HVO-a – Dretelju, Gabeli i Heliodromu. Na njegovu nesreću, premlaćivanje koje je doživio 3. augusta izvršila je grupa pripadnika HVO-a, od kojih su neki bili njegovi sugrađani.
U znak sjećanja na zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom Stoca i okoline, Udruženje logoraša općine Stolac organizuje godišnju komemoraciju koja traje od 13. jula do 4. augusta. Završna manifestacija održava se upravo na platou ispred “Koštane bolnice” – simboličnog mjesta stradanja, gdje se okupljaju bivši logoraši i mladi kako bi čuli istinu o dešavanjima iz 1993. godine.
Đulić ističe da je tog 4. augusta zapravo izvršeno etničko čišćenje općine Stolac, jer je kompletno bošnjačko stanovništvo protjerano, a vojno sposobni muškarci, pa i maloljetnici i stariji, završili su u logorima. Prema njegovim riječima, oko 3.000 Bošnjaka prošlo je kroz logore HVO-a, dok su žene, djeca i starci bili prisiljeni da potraže sigurnost na teritoriji pod kontrolom Armije RBiH.
Podsjetio je i na konkretne žrtve: u samoj “Koštanoj bolnici” su ubijeni Vejsil i Salem Đulić, Suad Obradović, a Salko Kaplan je preminuo od posljedica premlaćivanja u Dretelju. Tokom transporta prema Gabeli ubijen je Fehim Obradović, a Ibro Razić je umro od batina koje je zadobio u Gabeli.
Sjećanja na ove zločine poduprta su i pravosnažnim presudama međunarodnih i domaćih sudova. Haški tribunal je presudio da su zločini u Stocu, uključujući i one u “Koštanoj bolnici”, dio šireg udruženog zločinačkog poduhvata. Šestorica visokih političkih i vojnih zvaničnika tzv. Herceg-Bosne osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne, među njima Jadranko Prlić (25 godina) i Slobodan Praljak (20 godina).
Također, Sud BiH je osudio Milu Pažina na godinu i po zatvora zbog nečovječnog postupanja prema bošnjačkom civilu u Stocu.
Đulić poručuje da je njihova misija da se kroz ovakva sjećanja njeguje kultura pamćenja, jer, kako kaže, “naš narod ima tu manu da zaboravlja”, a upravo zaborav omogućava da se historija ponovi. Stoga im je, kao udruženju, dužnost da nastave pričati istinu i prenositi je budućim generacijama prenosi hayat
