Rasprava o statusu Hayat televizije u ponudi BH Telecoma danima je dominirala javnim prostorom, uglavnom u emotivnom tonu i kroz narativ o „napadu na medije“. Međutim, nakon što se prašina slegla i kada se sagledaju informacije koje su javno iznesene od strane samih aktera, cijeli slučaj poprima drugačiji kontekst.
Ključni momenat u razumijevanju ove priče desio se u emisiji Istraga sedmice emitovanoj 25. januara 2026. godine. U toj emisiji, direktor Hayat TV-a je, između ostalog, naveo da Hayat svoj televizijski program naplaćuje kompaniji VIP Team United, dok VIP svoj dio prihoda treba naplatiti od BH Telecoma. Ova izjava je važna jer jasno pokazuje da Hayat, prema vlastitom priznanju, već ostvaruje naplatu za distribuciju svog programa.
U nastavku izlaganja, direktor Hayata je naveo i da VIP Team United nema potpisan ugovor s BH Telecomom te da već godinama pokušava regulisati taj odnos ugovorom. Ako su ove tvrdnje tačne, tada se suština spora pomjera s pitanja slobode medija na pitanje poslovno-pravnih odnosa između platforme i posrednika. Drugim riječima, fokus više nije na Hayatu kao direktnom oštećenom subjektu, već na odnosu između BH Telecoma i VIP-a.
U tom svjetlu, slabi i narativ o Hayatu kao žrtvi cijelog procesa. Prema iznesenim informacijama, Hayat ne naplaćuje svoj signal direktno BH Telecomu, nego preko posrednika. Spor, prema tome, ne nastaje između Hayata i BH Telecoma, nego između VIP Team Uniteda i BH Telecoma, oko pitanja pravnog osnova, ugovornih obaveza i uslova distribucije.
Dodatnu težinu ovom tumačenju daje i primjer OBN televizije. OBN je, kako je poznato, raskinuo saradnju s VIP-om i ostao u ponudi Moja TV, koju vodi BH Telecom. Taj potez pokazuje da se ne radi o „gašenju kanala“ ili sistemskom uklanjanju medija, već o različitim poslovnim modelima i odlukama koje su pojedine televizije spremne ili nisu spremne prihvatiti. Drugim riječima, alternativa postoji, ali pod drugačijim uslovima.
U tom kontekstu, Hayat se nalazi pred istim izborom kao i drugi kanali: prihvatiti direktan poslovni odnos s platformom ili ostati vezan za posrednika koji nema regulisan ugovorni status. To više nije pitanje principa, nego strategije i poslovne odluke.
Na kraju, važno je naglasiti i ulogu BH Telecoma. Kao vlasnik platforme, BH Telecom ima pravo da bira s kim će potpisivati ugovore i pod kojim uslovima. To pravo proizlazi iz zakonskih i tržišnih okvira, bez obzira na političke ili emotivne interpretacije koje se pokušavaju nametnuti u javnosti.
Kada se sve ogoli, slučaj Hayat manje liči na borbu za slobodu medija, a mnogo više na klasičan poslovno-pravni spor u kojem svaka strana pokušava zaštititi vlastite interese. Upravo zato je važno ovu temu posmatrati hladne glave, uz oslanjanje na javno izrečene činjenice, a ne na prvobitne emocije.
