Život u selu Prkosi: Suočavanje sa izazovima svakodnevice
U srcu Bosne, u malom selu Prkosi koje se nalazi blizu Bosanskog Petrovca, svakodnevica povratnika i dalje je obilježena teškim uslovima života. Iako je prošlo više od dvije decenije otkako su se mnogi povratnici vratili u svoje domove, problemi poput nedostatka struje, pitke vode i loše putne infrastrukture i dalje čine život u ovom selu izazovnim. Tokom zimskih mjeseci, mnoga domaćinstva ostaju odsječena od svijeta, što dodatno otežava većinu osnovnih životnih potreba.
Milenko Kovačević, jedan od povratnika, dijeli svoju priču: „Vratio sam se u Prkose prije 21 godinu nakon što sam bio prisiljen napustiti svoju zemlju tokom rata. Živio sam u izbjeglištvu, a povratak na očevinu mi je bio san. No, svakodnevno se suočavam s izazovima kao što su nedostatak struje i vode.“ Njegova iskustva su odraz onoga s čime se mnogi mještani suočavaju. Život bez osnovnih komunalnih usluga čini njihovu svakodnevicu izuzetno teškom, a Milenko naglašava da su se mnoge stvari promijenile na gore zbog rata i prirodnih nepogoda.
Teški uslovi života
Život u Prkosima nije lako podnijeti, a rijetki su oni koji ne osjećaju teret tih teških uslova. Zorka Kovačević, koja je u devetoj deceniji života, opisuje svoju svakodnevnicu: „Težak život, teški uslovi, vidite puteve. Nemamo niti vode, niti struje, a to je bilo nekada normalno. Kada se desi rat, sve ode kako ne treba.“ Ova izjava najbolje oslikava stanje u kojem se mještani nalaze. Njena zabrinutost se dijeli među svim stanovnicima, a sigurnost i osnovne potrebe često su na dnu prioriteta lokalnih vlasti.
Željko, Zorkin sin, dodaje da je problem nedostatka struje posebno izražen: „Selu bi bile potrebne najmanje dvije trafostanice kako bismo imali redovnu opskrbu energijom. Predavali smo zahtjeve nadležnim institucijama, ali do sada nije bilo sredstava za realizaciju tih projekata.“ U međuvremenu, mještani su prisiljeni improvizirati – korištenje svijeća i lampi postalo je uobičajeno tokom dugih zimskih noći. Ova situacija je frustrirajuća, ne samo zbog nedostatka svjetlosti, već i zbog osjećaja izolacije koji proživljavaju. Kroz priče mještana, jasno se može uvidjeti kako ovakvi uslovi utiču na njihovo mentalno zdravlje i svakodnevne aktivnosti.
Problemi s infrastrukturom
Pored problema s energijom, mještani Prkosa suočavaju se i s lošim putevima. Branko Zorić, jedan od lokalnih stanovnika, ističe: „Naš pristupni put je makadam koji se nakon kiša pretvara u blato. Tokom zime, bili smo blokirani čak 20 dana. U tom periodu nije bilo moguće doći do prodavnice ili ljekarne.“ Ovaj problem dodatno otežava život, posebno starijim osobama koje ovise o pristupu osnovnim potrepštinama. Bez mogućnosti da se lako kreću, mnogi su primorani da oslanjaju na susjede ili prijatelje kako bi im donijeli neophodne stvari.
Đuro Kresoja, također mještanin, dodaje: „Nemamo pitke vode. Imali smo sistem koji je funkcionirao više od 60 godina, ali je neko skrenuo vodu i sada smo bez nje.“ Ova izjava dodatno naglašava problem koji se nadovezuje na druge izazove s kojima se suočavaju. Mještani su prisiljeni snalaziti se i tražiti alternativne izvore vode, što dodatno otežava svakodnevicu. U ovoj situaciji, mnogi od njih se oslanjaju na kišnicu ili dalja izvorišta, što nije uvijek pouzdano i sigurno.
Reakcije lokalnih vlasti i budućnost
Iz Općinske uprave Bosanski Petrovac su potvrdili da su ranije obezbijeđeni solarni paneli i akumulatori te da su održani sastanci s Elektrodistribucijom. Međutim, uvođenje redovne električne mreže predstavlja značajan finansijski teret koji trenutno nije moguće realizirati. Iako su uputili zahtjev Direkciji cesta USK za sanaciju regionalnog puta, konkretne mjere se još uvijek čekaju. Ova neaktivnost vlasti dodatno frustrira mještane koji su izgubili povjerenje u institucije.U svemu ovome, poruka mještana Prkosa ostaje jasna: „Ne tražimo luksuz, tražimo osnovne stvari — svjetlo, vodu i prohodan put.“ Njihova borba za osnovna ljudska prava i dostojanstven život traje već godinama. Kao društvo, važno je da ne zaboravimo na ove ljude i njihove probleme, te da zajednički radimo na rješenju kako bi im osigurali bolju budućnost. Mnogi od mještana izražavaju nadu da će se situacija promijeniti, ali istovremeno su svjesni da je potrebno više od samo obećanja za ostvarenje boljih uslova života u njihovom selu.
Kako bi se poboljšao život u Prkosima, važno je uključiti sve relevantne aktere – od vlasti do nevladinih organizacija. Samo zajedničkim naporima može se doći do rješenja koja će donijeti promjene u svakodnevnicu ovog malog, ali hrabrog sela. Na kraju, mještani Prkosa ne traže ništa više od osnovnog dostojanstva, koje je svako ljudsko biće zaslužuje, a koje bi im omogućilo da žive svoj život bez straha od sutra.
