Nakon što je Bosna i Hercegovina nedavno bila suočena s aferom “Viaduct”, koja je izazvala međunarodnu pažnju zbog neizmirenog duga Republike Srpske, nova pravna prijetnja dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Porodica Mittal, većinski vlasnik vojne fabrike “Pretis” u Vogošći, podnijela je tužbu protiv entiteta Federacije Bosne i Hercegovine, tražeći stotine miliona maraka odštete zbog, kako tvrde, nezakonitih aktivnosti i netransparentnog upravljanja.
Tužba je podnesena pred sudom u Washingtonu, gdje je ranije BiH izgubila spor u aferi “Viaduct”. Ovaj pravni postupak dodatno komplicira već napete odnose između američkih investitora i federalnih vlasti. Prema informacijama portala Politicki.ba, predstavnici američke firme Regulus Global, koja posjeduje trećinu dionica “Pretisa”, zatražili su sastanak s premijerom Federacije BiH, Nerminom Nikšićem, tijekom njegovog boravka u Washingtonu. Međutim, Nikšić se nije odazvao, dok je ministar industrije i energetike, Vedran Lakić, prihvatio sastanak.
Tijekom sastanka, predstavnici Regulusa izložili su ozbiljne optužbe protiv Vlade Federacije BiH i direktora “Pretisa”, Almira Zulića Bureka. Navode da je njegov mandat produžen suprotno prethodnom dogovoru, bez odobrenja Nadzornog odbora, te da je odbijao dostaviti ključnu financijsku dokumentaciju. Također, upozoravaju na netransparentne ugovore o prodaji vojne opreme, prodaju ispod tržišne cijene i povrat neispravnih projektila, što ozbiljno ugrožava poslovanje fabrike.
U svom pismu premijeru Nikšiću, američki advokat Bradley D. Wine upozorava da kontinuirani problemi u “Pretisu” mogu negativno utjecati na bilateralne odnose između SAD-a i BiH. Ističe da je spreman poduzeti odlučne mjere kako bi zaštitio interese svog klijenta, uključujući aktiviranje mehanizama američke vlasti, poput sankcija.
Ovaj slučaj dodatno komplicira političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Dok se federalne vlasti suočavaju s optužbama za netransparentno upravljanje i nezakonite aktivnosti, međunarodni investitori gube povjerenje u stabilnost poslovnog okruženja. Nedostatak odgovornosti i transparentnosti može imati dugoročne negativne posljedice po privredu zemlje, uključujući smanjenje stranih investicija i pogoršanje međunarodnih odnosa.
U zaključku, afera “Pretis” predstavlja ozbiljan izazov za Bosnu i Hercegovinu, ne samo zbog mogućih financijskih posljedica, već i zbog narušenog povjerenja međunarodnih partnera. Za obnovu tog povjerenja nužno je poduzeti konkretne korake prema većoj odgovornosti, transparentnosti i usklađenosti s međunarodnim standardima upravljanja. Samo tako Bosna i Hercegovina može osigurati stabilan i prosperitetan put prema budućnosti.
Dodatno pogoršanje odnosa između američkih investitora i vlasti u Federaciji BiH oslikava duboku institucionalnu krizu koja se sve češće ogleda u nesposobnosti državnih struktura da efikasno upravljaju javnim i mješovitim preduzećima. U fokusu ove afere nije samo pitanje odgovornosti direktora i netransparentnog poslovanja, već i sistemska nebriga vlasti za strateški važan sektor — namjensku industriju, koja u trenucima globalne sigurnosne nestabilnosti može biti ključni izvoznik i pokretač ekonomije. Regulus Global, kao partner s ozbiljnim referencama u međunarodnoj trgovini oružjem, upozorava da je konstantna praksa ignorisanja zakonskih procedura i odbijanja komunikacije sa suvlasnicima, posebno iz inostranstva, znak za uzbunu. Uspostavljanje transparentnog i odgovornog upravljačkog sistema nije samo investicijski imperativ, već i obaveza prema građanima Federacije koji, kroz javna sredstva, podržavaju rad ovakvih preduzeća.
Ukoliko se institucije ne trgnu i ne preduzmu odlučne mjere za razrješenje ovog slučaja, posljedice bi mogle biti višestruke. Prvo, Federacija BiH se suočava s potencijalnom višemilionskom odštetom koja bi dodatno opteretila budžet i usporila investicijske projekte. Drugo, moguća aktivacija američkih sankcija protiv odgovornih pojedinaca ili institucija značila bi ozbiljan udarac na međunarodni ugled i pregovaračku poziciju BiH na svjetskoj sceni. Treće, ovo bi moglo poslužiti kao presedan koji bi obeshrabrio druge investitore iz inostranstva da ulažu u bh. privredu, posebno u sektore gdje država ima odlučujuću riječ. Ovakav razvoj događaja mogao bi ugroziti ne samo ekonomski razvoj već i političku stabilnost zemlje, jer slabljenje međunarodnih partnerstava u momentima kada je podrška izvana presudna može imati dalekosežne posljedice. Slučaj “Pretis” zato ne treba gledati izolovano, već kao simptom šire institucionalne disfunkcionalnosti i urgentni poziv na reformu upravljanja javnim resursima.
