U svakodnevnoj borbi za duhovni i materijalni boljitak, mnogi vjernici se pitaju kako da osiguraju Allahovo zadovoljstvo, opskrbu i smirenost u svojim životima. Islam kroz Kur’an i vjerodostojne hadise nudi niz savjeta i uputa koje mogu voditi čovjeka ka uspjehu na oba svijeta. Ovaj tekst nudi detaljan prikaz ključnih preporuka koje su ukorijenjene u islamskom učenju, a koje, kada se primjenjuju iskreno, mogu donijeti izuzetne blagodati.
Prvi i osnovni korak ka postizanju Allahovog zadovoljstva jeste iskreno traženje oprosta. U suri Nuh, Allah, dželle šanuhu, podučava ljude da traže oprost, jer On mnogo prašta. Oni koji se iskreno kaju i mole za oprost mogu očekivati niz dunjalučkih i ahiretskih blagodati, uključujući:
-
Obilnu kišu, koja simbolizira opskrbu,
-
Blagostanje kroz imanja i djecu,
-
Bašte pune plodova,
-
Rijeke kao izvor života i berićeta.
Drugi važan korak prema uspješnom i dugovječnom životu je održavanje rodbinskih veza. Prema hadisu kojeg prenosi Enes ibn Malik, onaj ko želi da mu Allah poveća opskrbu i produži život, treba čuvati i njegovati odnose sa svojom rodbinom. U islamskom društvu, rodbinske veze nisu samo porodična obaveza, već i sredstvo očuvanja zajedništva i Božije milosti.
Jedan od stubova islamske ekonomije jeste bavljenje halal poslom. U Kur’anu jasno stoji da Allah uništava kamatu i blagosilja milostinju. Posao koji je temeljen na pravdi, poštenju i čistoći od harama donosi duševni mir i Allahov blagoslov.
Zatim, dolazimo do koncepta pozajmljivanja imetka Allahu, što se odnosi na udjeljivanje iz svog bogatstva u svrhe koje koristi zajednici. U Kur’anu se kaže: „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati?“ Dijeljenje i pomaganje drugima nije gubitak, već ulaganje u vječnost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naglašava da onaj ko ispuni potrebu svoga brata, Allah će ispuniti njegove potrebe.
Sadaka, kao konkretan izraz solidarnosti i imanske svijesti, zauzima posebno mjesto u islamu. Ebu Hurejre prenosi riječi Poslanika koji kaže da se bogatstvo ne umanjuje sadakom. Naprotiv, ono se umnožava u smislu bereketa, zadovoljstva i Allahove zaštite. Allah podstiče sinove Ademove da udjeljuju, a On će im uzvratiti iz Svoga obilja.
U središtu svih napora vjernika mora stajati bogobojaznost. Kur’an nas uči da onaj koji se Allaha boji, Allah će mu pronaći izlaz iz svake situacije i opskrbiti ga iz izvora koje nije mogao ni zamisliti. Taqwa ili bogobojaznost predstavlja srž imana, jer vodi ka odgovornosti, iskrenosti i čuvanju od grijeha.
Važno je naglasiti i značaj dove – osobne, iskrene molitve Allahu. Jedna od najpoznatijih dova glasi: „Gospodaru, daj nam dobro na dunjaluku i na Ahiretu i zaštiti nas od Vatre džehennemske.” Dova je srž ibadeta, direktna veza između roba i njegovog Stvoritelja. Ona pokazuje čovjekovu poniznost, ovisnost i svijest o svojoj nemoći bez Allahove pomoći.
Kroz ove smjernice, vjernik gradi ne samo svoj iman već i uravnotežen život ispunjen spokojem, povjerenjem u Božiji plan i stalnim naporom ka duhovnom i materijalnom boljitku. Ono što je zajedničko svim ovim principima jeste to da ne traže ništa materijalno neostvarivo. Traže iskrenost, trud, čisto srce i želju da se živi u skladu sa Allahovim uputama.
Na kraju, svaki od ovih principa vodi ka uspostavljanju harmonije između pojedinca i zajednice, između čovjeka i njegovog Gospodara. Ako bismo kao zajednica istinski praktikovali oprost, održavali rodbinske veze, klonili se harama, pomagali drugima, udjeljivali iz svog imetka, razvijali bogobojaznost i iskreno se molili Allahu – svijet u kojem živimo bio bi ispunjen više pravde, suosjećanja i duhovne sigurnosti. To nije samo lični put ka uspjehu, već i temelj zdravog i pravednog društva.
Konačno, vrijedi se podsjetiti da ovi savjeti nisu puki spisak dobrih djela, već su to putevi ka postizanju unutrašnjeg mira, blagostanja i Allahove blizine. Svaki vjernik koji ih prihvati sa iskrenim nijetom i posveti se njihovom prakticiranju može doživjeti transformaciju svoje svakodnevice. Ovi principi grade moralni temelj života – oni oplemenjuju srce, čiste dušu i otvaraju vrata bereketa u svemu što čovjek radi. U vremenu neizvjesnosti i materijalizma, povratak ovim vrijednostima znači povratak pravoj svrsi postojanja i snazi vjere koja ne poznaje granice nade ni milosti.
