Parnica protiv sina
Jedan starac je došao u sud da podnese tužbu.
Sudija ga upita: “Protiv koga podižeš tužbu?”
Starac reče: “Protiv sina!”
Sudija: “A zašta ga optužuješ?!”
Starac: “Želim da mi sin daje mjesečnu platu.”
Sudija: “A jesi li ti siromašan, pa ti treba izdržavanje?”
Starac: “Ne, ja sam veoma bogat!”
Sudija u čudu poče pisati potrebne podatke o čovjeku i njegovom sinu.
Na zakazano ročište došli su i otac i sin.
Sudija je upitao sina: “Jeli ovo tvoj otac?”
Sin reče: “Da, ovo je moj otac!”
Sudija: “Znaš li da je tebe tvoj otac tužio i da od tebe mjesečno traži5 maraka?!”
Sine reče: “Kako će on od mene tražiti 5 KM a milioner je!? Zbog 5 KM se prosječan čovjek ne bi sagnuo kada bi ih na putu našao!”
Otac reče: “Poštovani sudijo, ako ne presudiš u moju korist, ja ću se žaliti višem sudu!”
Sudija je presudio da je sin obavezan ocu početkom svakog mjeseca donijetu 5 KM sve dok je njegov otac u životu.
Kada im je uručena presuda, sudija je upitao oca: “Sada mi, molim te, reci zašto si tražio od sina 5 KM na ovakav način, a posjeduješ milione?”
Otac zaplaka i reče: “Ja sina mnogo poželim, jer me rijetko posjećuje. On sa mnom nikada ne sjedi. Za mene nikada nema vremena. Ovako ću ga obavezati da mi dođe svakog mjeseca!”
Kada je to sudija čuo, zaplaka i reče: “Da si mi to ranije rekao, ja bih ga lišio slobode i izbičevao!”
Tada se sudija okrenu mladiću i reče: “Znaj da nikada nećeš biti srećan ako zapostaviš svoje roditelje i ni mirisa džennetskog nećeš osjetiti!”
