Aktuelna politička dešavanja u Bosni i Hercegovini, kroz prizmu izjava profesora Senadina Lavića, otkrivaju duboku zabrinutost zbog ponašanja ključnih političkih aktera poput Dragana Čovića i Milorada Dodika. Profesor Lavić, sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, ističe kako oba lidera nastavljaju djelovati u skladu s ideologijama koje su presuđene kao štetne i opasne, te da predstavljaju trajnu prijetnju političkom suverenitetu i stabilnosti Bosne i Hercegovine.
U svojoj analizi Lavić otkriva da Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, i dalje aktivno promiče ideje koje podsjećaju na presuđeni koncept UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG PODUHVATA (UZP). Iako je Haški tribunal izrekao jasne presude, Čović u političkom narativu ne pokazuje spremnost da te presude uvaži. Prema Laviću, Čović zapravo koristi političku podlost kao strategiju, nastojeći zadržati sjećanje na nekadašnju Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu i pripremiti teren za eventualno oživljavanje tuđmanovskih ambicija ako se ukaže povoljan trenutak.
Pritom, on strateški štiti leđa Dodiku, ojačavajući tako velikosrpski projekat u Bosni, čime dodatno polarizira političku scenu i onemogućava funkcionalan dijalog među narodima. Čovićev prijedlog o uspostavljanju tri federalne jedinice (bošnjačke, hrvatske i srpske) prikazuje kao put ka stabilizaciji, ali Lavić to vidi kao pokušaj da se na mala vrata provede podjela zemlje.
Profesor posebno kritizira Čovićev model legitimnog političkog predstavljanja, tvrdeći da se time manipuliše javnošću i da se bosanski Hrvati drže u stanju stalne političke konfuzije. Po njegovom mišljenju, retorika koju Čović koristi:
-
oslanja se na plemensko-religijsku logiku,
-
isključuje mogućnost zajedničkog života,
-
koristi etnički ekskluzivizam kao osnovu za političku djelatnost.
Lavić ističe i to da Čović ignoriše činjenicu da se u BiH glasanje za članove Predsjedništva odvija na osnovu građanskog prava, a ne etničke pripadnosti. Po njemu, Čović nema političku podršku među građanima jer se ne obraća biračima s univerzalnim vrijednostima, već isključivo kroz etnički filter.
S druge strane, Milorad Dodik se, prema Laviću, nalazi u poziciji političke i moralne propasti. Nakon presude kojom mu je izrečena zatvorska kazna i zabrana obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske, Dodik je, kako Lavić kaže, počeo otvoreni napad na ustavni poredak BiH. Njegove izjave i djelovanja, uključujući i pozive Bošnjacima da se “vrate pravoslavlju”, profesor karakteriše kao psihološko-propagandni arsenal jednog patološkog lika.
Lavić tvrdi da Dodik:
-
igra na više političkih i propagandnih pozornica;
-
koristi retoriku inspirisanu velikosrpskim “znanstvenicima” i klerom;
-
služi kao instrument destabilizacije Balkana, naročito u službi Srbije i Rusije.
Prema njegovim riječima, Srbija je još od 19. stoljeća bila glavni izvor antibosanskog djelovanja, a danas se to nastavlja kroz političko i medijsko djelovanje aktera kao što su Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin, S. Antonić i drugi.
Profesor upozorava da je prioritet za BiH uspostaviti efikasne mehanizme zaštite od:
-
destruktivnih pokušaja rušenja ustavno-pravnog sistema;
-
finansijskog kriminala;
-
mogućih militarnih provokacija izvan ili unutar zemlje.
Naglašava da se Bosna mora braniti od unutrašnjih i vanjskih prijetnji, i da je ključno odbaciti etnopolitički model vladanja, koji samo koristi korumpiranim političarima.
Također, Lavić ukazuje na postojanje misterioznih struktura poput subjekta “Vijadukt”, čije djelovanje nije dovoljno istraženo, a koje, prema njegovim riječima, služe kao alata pljačke države putem sumnjivih privatizacija i prodaje državne imovine.
Na kraju, profesor Lavić skreće pažnju i na dublju kulturno-intelektualnu dimenziju borbe za Bosnu kroz promociju svoje nove knjige “Semiotika Bosne”. U ovom djelu, on se bavi analizom načina na koje su znakovi i simboli Bosne iskrivljeni kroz vrijeme i podvrgnuti ideološkoj manipulaciji. Kroz prizmu semiotike, on istražuje:
-
kako se značenja kreiraju i mijenjaju kroz političke i kulturne narative;
-
na koji način velikodržavni projekti oblikuju lažne interpretacije bosanskog identiteta;
-
kako vratiti autentični glas Bosni u savremenom društvenom diskursu.
Profesor zaključuje da se danas ne može više ignorisati bosansko pitanje, niti se može govoriti o Bosni kroz okvire prošlih hegemonističkih matrica. Umjesto toga, potrebno je pristupiti BiH kao povijesno-kulturnoj i političko-pravnoj realnosti, te razviti novi model komunikativne racionalnosti, koji će omogućiti održiv suživot i političku stabilnost.
